Zaplesala je umotana
u ljetne ostatke paučine
i donijela kapi kiše
zakačene u svojim žutim haljinama,
mislila sam, ljeto se poigralo
pa se preobuklo u nju,
ali ona je distancirano
odmahnula rukom
i zatresli se javori
ispred mog prozora,
lišće je zašumjelo
a ja sam znala...
stigla je.
Tada sam se povukla
u moje sjene,
zatvorila sam
dotok kiše u rujnu
i pustila je,
da pada nekim drugim očima,
dok sam ja stajala uz prozor
i bludećim pogledom
prolazila ulicom.
U ovom trenu
netko isto tako gleda
tu klizajuću kap kiše
na svom prozoru,
u tišini stoji
i ne želi se naći na trgu ptica
gdje se ne trguje ničim,
tamo od pjesme
srce samo zadrhti,
tamo od pjesme
nema sjevernog neba,
na tom trgu ptica
zidine se ruše
i pretvaraju u grmove
najljepših ruža.
napisano: 04.01.2019. u 10:04h, a iz 4. zajedničke zbirke poezije "4 MAŠTOVITE PJESNIKINJE: Alemka Brazzoduro, Anđa Jotanović, Biserka pl. Vuković i Jadranka Varga“
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ISBN broj: 978-953-354-212-6 Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove pjesme u prozi ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.