Dobili ste i više no što ste tražili. Nije li bilo normalno, nije li bilo ljudski, nije li bilo korektno prema učenicima da kažete: U redu. Dobili smo. Dobili smo i vrijeme u kojem možemo u miru pregovarati o našim stvarnim zahtjevima. Hajde da napokon počnemo raditi!
Pitanje: Hoće li učenici imati pravo na štrajk, dok budu morali nadoknađivati ovo vrijeme koje vi gubite landrajuči praznom školskim hodnicima. Hoće li imati pravo na štrajk BEZ ispričnice?
Postali ste najobičnije marionete u rukama bolesno ambicioznoh sindikalaca, koji preko Vaših leđa žele pokazati kako su veliki i jaki. Nigdje nisam čuo da su sindikalci došli u škole i rekli: Za sada smo dobili povećanje plača, hajde da iskoristimo vrijeme da u miru pregovaramo o koeficijentima i nastavimo raditi. Umjesto toga ubacili su vam pod guzicu svoje trulo jaje na koje ste tako naivno nasjeli. Prebacili su svoju odgovornost na Vaša leđa, a Vi ste nasjeli kao kvočke.
Mislio sam da ipak imate svoje glave za razmišljanje. Vidim da sam se prevario. Ni glave prosvjetara nisu ništa pametnije kada dozvole da im drugi nameću šta da misle.
Bio sam za vaše zahtjeve kada ste tražili da se vaš rad više cijeni. Da sam na mjestu vlade, sada bih vam uzeo sve što je dano i rekao: Strpite se dok ne ispregovaramo koeficijente. Godinu, dvije, nije bitno koliko dugo pregovori trajali.
Tražite da vam se plate dani nerada, a kasnije ćete tražiti da vam se plate i dani u kojima ćete odrađivati dane kada niste radili. Bude vam plačen i nerad i odrađivanje nerada. Jedino učenici nisu bitni, oni MORAJU.
SRAMITE SE