Neka nema škole, još bolje. Mene zanima tzv. "nadoknađivanje". Bilo bi jako zanimljivo da se učenici starijih razreda, koji bi to mogli biti u stanju, kao i roditelji, organiziraju i kažu - jebite se!, nadoknađujte sami, ono što ste zakuhali, to i kusajte, ali bez nas, što mi imamo s tim, što mi imamo od povećanja vaših plaća, što smo mi - vaše budale?, tjerate nas da učimo nešto što ne želimo i od čega ne vidimo da ima koristi, što si umišljate, tko ste vi, naši gospodari?! Zar si vi umišljate da znate što je za nas dobro?! Pa mi vidimo da vi ne znate tko vam glave nosi!
Ama-baš-ništa nema potrebe nadoknađivati, jer ono što se uči u školi je ionako nepotrebno suludo natrpavanje gluposti u mlade glave! Ono što je propušteno, još bolje da je propušteno, nikakva šteta od toga, samo korist.
Ono što je najžalosnije, ako deset ljudi u Hrvatskoj zaista razumije bit problema, puno sam rekao.
Zašto kažem da tek možda šačica ljudi razumije bit problema? Evo npr. jednog aktualnog intervjua iz Novog lista s jednom standardnom psihologinjom. Prosječni čitatelj će možda pomisliti kako će od takve vrste osobe dobiti neki uvid u to kako štrajk uzaludnih utječe na psihu djece, ali ništa od toga. Ova psihologinja, kao i većina njenih kolega, ne može sagledati problem u njegovoj biti; ona ga gleda iz vrlo, vrlo ograničenog kuta, tako da joj šira slika nije ni u peti. Posebno je pokazala svoje nerazumijevanje problema kada je na pitanje o tome kako učenici nemaju pravo na oblik pobune kroz neku vrstu štrajka, ako s nečim nisu zadovoljni, glupasto ustvrdila kako "...to nije baš usporedivo, jer su učenici korisnici usluge." Dakle, ona učenike vidi kao puke "korisnike usluge". Iz njenog kuta gledanja, vjerojatno joj nikako ne bi moglo pasti na pamet kako učenici možda - ne žele biti nikakvi korisnici takvih usluga, pa bi se možda htjeli pobuniti protiv vrste usluge koja, ne da im se nudi, već - nameće! U tome je problem; djeci se Sve nameće i ništa ih se ne pita i po meni je to ono što je nedopustivo i skandalozno, a ne kakav će biti koeficijent nekog prosvjetnog jebivjetra koji nema blage veze o ničem bitnom i koji još manje ima ikakvu ideju o biti stvari od raznih navodnih stručnjaka za ljudsku psihu. Djeca, dakle, sasvim sigurno nisu u fokusu obrazovanja koje se, možemo reći, počinjava nad njima, bez njihove privole, i u tom grmu leži glavni zec. Neki blesavi odrasli (vjerojatno mnogi) će reći: a kog se vraga uopće djecu ima što pitati o tome itd..., ali to je već priča za sebe.
Jebite se!
When you try your best, but you don't succeed
When you get what you want, but not what you need
When you feel so tired, but you can't sleep
Stuck in reverse
And the tears come streaming down your face
When you lose something you can't replace
When you love someone, but it goes to waste
Could it be worse?
Lights will guide you home
And ignite your bones
And I will try to fix you
And high up above or down below
When you're too in love to let it go
But if you never try you'll never know
Just what you're worth
Lights will guide you home
And ignite your bones
And I will try to fix you...
Post je objavljen 29.11.2019. u 09:57 sati.