Marketing
Uhljepski APP
Riječ uhljeb u našem je jeziku temeljito zloupotrijebljena, do te mjere da se uhljebima naziva sve državne namještenike: činovnike, nastavnike, političare, liječnike,... To je golema nepravda, jer stvar je posve jednostavna: uhljeb je naprosto idiot kojeg je netko namjestio da radi nešto nekorisno ili čak nesuvislo, i za to ga plaća našim parama. Splitsko poduzeće Vodovod i kanalizacija, čast iznimkama, krcato je uhljeba. Ovim sjajnim komunalcima nije dosta što im u pet kilometara vodovoda iz cijevi pobjegne 58 posto vode, nije im dovoljno što s prvom kišom i ostatak vode postane neupotrebljiv, što kanalizacija kolabira, a Split i okolica se guše u septičkim jamama.
Ne, oni uza sve to vode pravne ratove s građanima, pokrećući zbog dugovanja od stotinjak kuna sudske sporove, koji onda traju decenijama, da bi ih zbog aljkave argumentacije i opće nesposobnosti njihovih odvjetnika, u pravilu gubili i javnim novcima plaćali sudske troškove. Našu su stambenu zgradu od pedeset tri stana tako u više navrata tužili za sitne iznose zbog navodnih razlika u obračunu, zagušujući ionako sporo pravosuđe pizdarijama. U jednom trenutku smo imali preko dvadeset takvih tužbi, koje je vodilo gotovo isto toliko sudaca. I znate što, u dvanaest godina koliko to traje, od otprilike polovine predmeta koji su riješeni - ni jedan spor nisu dobili. U jednom su se slučaju čak i žalili - i (na Županijskom sudu u Dubrovniku!) ponovo slavno popušili.
Gornja slika pokazuje da ništa, ali baš ništa nisu naučili.
Što je OK, jer od idiota ni ne očekujemo osobite dosege u spoznaji i samospoznaji.
Ono što je zaista fascinantno je koliko se sistem u kome živimo zasniva na nekorisnim i nesuvislim aktivnostima nesposobnih ljudi. Ne, nisam se pogrešno izrazio: ne radi se o tome da bi sistem patio i gušio se zbog nedoraslosti uhljeba: njihova je aktivnost zapravo uvjet njegova funkcioniranja, a disfunkcionalnost tog sistema upravo njegova najviša svrha. Jedino u ovako neprohodnom, blokiranom, klaustrofobičnom okruženju moguć je status quo, stanje pasivnog mirovanja, gdje se ništa ne kreće, gdje je javnost obeshrabrena/anestezirana, a samo koruptivna elita prosperira.
I ne radi se o tome da je ovakav život nemoguć: preživljavali su i preživljavaju ljudi u puno gorim okolnostima. Problem je što se ljudima pogrešno čini da je jedino moguć.
Post je objavljen 29.11.2019. u 08:04 sati.