Sinoć sam bila u kinu
Do mene su sjedile cure u srednjim 20-ima koje nisu prestale postati objave na fejsu, valjda svaki kadar filma za ekipu koja ne misli gledati, uz neizostavne kokice u prednjem planu.
Donekle i razumijem tu opsjednutost individualca i egotripera koji sebe postavljaju u prvi plan važnosti, direktora svemira koji o svemu imaju mišljenje i stav i stvarno misle da je važno, ali svi ti klikači i lajkači filtriranih faca koji daju na važnost taštini, gluposti, površnosti i nesigurnostima.
I ne pričamo o klincima koji žive u ovom dobu, nije to tehnološki razvoj, samo u ovom dobe ove i ovakve tehnologije.
Ljudi u godinama, koji kukaju kako im djeca znaju samo sjediti ispred monitora, s mobitelima u rukama.
Selfie je nastao slučajno, odnosno pojam, riječ selfi, kada je forumaš postavio svoju fotografiju na jednom od foruma kako bi ostalim korisnicima pokazao svoju ozljedu na usni s pitanjem zašto ga toliko svrbi netom zašivena usnica i odškrinuo vrata svim iskompleksiranima i neprihvaćenima, nesigurnima i nevidljivima da ih društvo prihvati, čuje, da im da potvrdu kakve takve vrijednosti
Nakon toga nastajali su:
Belfie, helfie, selfaj, asi, velfie, felfie, šelfi, droni- nisu izmišljeni termini, podvrste selfia.
Ako vas baš zanima možete i guglati što svaki od njih znači, meni su od nabrojanih najdraži felfie, odnosno, farming selfie.
U kojem točno trenutku smo počeli smatrati da smo stvarno tako jako važni, pa svaku našu pizdariju iz svakodnevnog života moramo obznaniti javnosti.
Jedem, pijem, u busu sam, na poslu sam, pločice u zahodu, bojler, kauč, troslojni wc papir, u kinu sam, na večeri, ručku, jebem, smijem, plačem, koga briga. Banana#žuta#banana#jedem#bananu#zdravo#jedemzdravo#jedem#zubi#prijateljstvo#voće#ono#idiot#sam#žešći
Ne, stvarno, koga briga.
Prije poplave društvenih mreža narcisoidni poremećaj osobnosti bio je dijagnoza, sada je prihvaćeni fenomen.
Post je objavljen 28.11.2019. u 07:41 sati.