17.16 sati Oh zahvaljujmo Gospodinu jer je dobar jer je vječna ljubav Njegova. Hvala, zaista Mu hvala jer kroz godine ove raspetosti (RBK = raspetost na bolesničkom krevetu) došao sam do smisaonosti zahvalnosti. Samo naviru, izviru riječi: hvala, hvala, hvala lipa... Evo baš sam se čuo sa jednim invalidom iz Splita. Momak upao u depru i pita: šta ću sad? Rekao sam: Obrati se Isusu: Isuse vjerujem da me gledaš - pomozi! Vjerujem da je to rekao i da mu Isus pomogao. A ovo sada, kad čekam uradbu fiziomahera meštra Spliće je uobičajeno večernje 'Razmatranje uz mob'. Što pak znači baciti trunku oko na evanđelje (srijeda) i reć koju. Eh dozvolite da kažem. Kroz godine ove raspetosti (RBK) javila mi se izvjesna simpatija prema patnji. Da budemo na čisto patnja je patnja i nju ni psu nije za poželjeti. Ali kršćanin zna patiti. On ne pati sam nego s Kristom raspetim pati. Tada on supati ali i suspašava i suotkupljuje svijet. To stravično teško ali beskrajno lipooo. Haj, zdravi i veseli bili!