Mišljenje je potvrda svega lošeg u karakteru i ponašanju čovjeka.
Naizgled nebitno, mišljenje je protiv zdravlja, vitalnosti, dugovječnosti, općenito protiv života.
Tko misli, za takvu subjektivnu i mentalnu aktivnost treba kalorije, treba mnogo toga progutati, što je već izgubilo svojstva žive prirode i dalje je samo nasilje energijom. Gutanje mrtvih sadržaja izaziva navike ovisnosti, pretjerivanje u svemu, duševne slabosti i boli.
Misle normalni, kulturni, vjernici, školovani, međutim time potvrđuju sve slabosti.
Na drugoj strani ne misle bebe, slobodno odgojena djeca, razumne osobe i budale. Logikom uma se ne služe, ne osjećaju primitivnim emocijama, nego prirodno doživljavaju temeljem fizičke realnosti.
Sve umišljeno od čovjeka, ideje i ostvarenja svake vrste, isključivo služe njemu za brzo oslobađanje, kada se nađe u nevolji, kada ne može podnositi boli.
Subjektivna energija (ono što nije prirodna gravitacija tijela od krvi i mesa), svakog trenutka napada osjetljive nerve. Kad se kaže psiha, to znači uznemirenje živaca, onih naj osjetljivijih, kada prolupaš i počneš otvarati usta i govoriti jezikom bez kontrole iz mozga.
U bilo kom krugu ponavljanja, svemu dođe kraj. Tako i čovjeku dolazi kraj, suludo se koprca, nano tehnologijama pokušava ubrzati stvari, a to jednostavno znači odavno je u govnima i pokušava se spasiti. Politika, konvencionalna i biološka oružja, nuklearke, nekontrolirani laseri, ratovi i sve čime smo ugroženi, služe da se izađe iz ludila i da se udahne čist zrak negdje gdje suvremenost nije uzela maha.
Sve što je bilo predmet strogo čuvanih tajni, ubrzano se iznosi na uvid javnosti, tim prije što je čovjek izgubljen i sluđen, odavno ne zna što čini, niti je odgovoran za suludo ponašanje. Čak i novac gubi smisao, jer je na pomolu spoznaja života bez kvalifikacije vrijednosti po mišljenju čovjeka.
Internet i informacije općenito, navodno za dobrobit čovjeka, upravo nekontroliranom energijom ruše sve pred sobom.
Ni prema čemu više nema gledanja kroz prste, nego plati i radi što si naumio. U svakom slučaju ishod svakog projekta čovjeka je negativan.
Ako je to tako i stvarno je lako dokazati, tko će u budućnosti zamijeniti čovjeka?
Upravo njemu nije bilo mjesto u prvoj i jedinoj ljudskoj civilizaciji, bar ne u mjeri i na način kako se on bahato ponaša prema svemu.
Priču ne trebam širiti, no uskoro, kada se rodi beba ona će samo ostati razumna osoba, a nikako čovjek sa umom i duševnim potrebama, slabostima i bolima.
Kvalificirati život kao lijep ili ružan je bez veze, bez ikakvog smisla. Naprosto u jednom prostornom vremenu, sa inteligencijom i energijom, nema slučajnosti, nema manjka ni viška, poznato je gdje i kada počinje čisto ili nečisto.
Kako se braniti od ludila?
Najprije voli goli život, neka to bude obrazac povjerenja i volje. Nadalje oslobodi osjetila i njima poveži mozak sa prirodom.
Počni se navikavati na istinu, zatvori usta, mucaj, najzad ćeš i nešto jasno čuti u ušima, a to je upravo poruka doživljaja i oslobađanja svake vrste, ovisnosti, nasilja i želja.
Ne bježi od smeća, jer ako to činiš i dalje ostaješ žrtva mišljenja kroz inat. Shvati život jednostavno nije uništiv, samo kada je čisto u pitanju.
Sve izazove strpaj u jedan koš i razumom izađi iz tog smeća. Tu je karijera, materijalno bogatstvo, uživanje, posjedovanje, brak, djeca, društvo, država. Život nije kompatibilan s tim kvalifikacijama što je čovjek osmislio.
Čovjek je samo izrod, gost i prolazna duša sa prepoznatljivim rokom trajanja. Na drugoj strani tijelo od krvi i mesa razumne osobe, može uvijek biti kao novo, bez roka trajanja, bez boli.
Ako si duže u negativnoj zoni, nastavi tako jer kraj je blizu. Ako kreneš unazad, put je svejedno dug do početka kada si bio čist.
Post je objavljen 16.11.2019. u 17:41 sati.