toplina grijaše me sunca jesenja na zalazu
godila mi toplina ljeta babljega
kroz predjele prelijepe strijela jurila je srebrena
između vlaka i sljemena metropola ispriječila se
medvednica kao suncobran veliki šareni
iznad grada bijeloga zlatila se
sava na sunca umoru ljeskala se
dolina u haljini satenskoj duginih boja
na putu prema versaillesu samoborskom
dražima žene zrele izazivala je
na kraju plješivice
okić grad šenoin poput piramide egipatske izroni
a onda se naglo iza vrha sakrije
versailles dočeka me nasmijan zelen u sred jeseni zlatne
i snijeg kada zapadne takav će ostati
kapelica ane svete u sred šume kao vila ukaza se lijepa
put do bregane ladanjske
tako kratak a tako sladak je
ljetnikovci kurije dvorci utihnuli zaspali
bistrac u ljepoti parka smirio se jesenjega
šume zašutile
mirom mame moćnim noćnim
kugla s neba i brda rumena pobjegla je