Sjedim za tipkovnicom opet.
Uzela sam si par dana odmora. Konstantno sam umorna.
Noći provodim u polusnu. Zaspim pred jutro.
Sanjam neobične snove.
Nekad mi se vrate moji prošli životi.
Životi koje sam napustila.
Sve ono što je bilo i moglo je biti.
Ali nije. Drago mi je da nije.
Mogla sam živjeti život u kojem bih bila nesretna.
Isprazna. Neispunjena.
Moglo se to dogoditi. Veoma lako.
Ali nije.
Više puta u tih nekoliko života sam stala.
Našla se na raskrižju.
Morala sam birati hoću li voljeti i živjeti.
Odabrala sam.
Nekad mi nije bilo jasno zašto baš taj izbor.
Ali nešto u meni je govorilo da je pravi.
Da baš to moram. U tom trenutku.
Odabrala sam,
I sad sam na svojevrsnom raskrižju.
I znam da ću opet morati birati.
Zasad, skupljam snage.
Nadam se da će odluka biti prava.
Post je objavljen 23.11.2019. u 16:16 sati.