Najljepsi dio radne subote je jutro, u kojemu sretnete tek nekoliko pospanaca poput sebe na putu do posla.
Prazne ceste , poluprazni tramvaji....
Sneni grad u kojemu ste u potpunosti svijesni ljepote svitanja.
Oduran dio tog jutra su radio stanice koje slusam.
Velika vecina se ponasa kao sa svijet postoji samo po ponedeljka do petka .
Za te voditelje, zivot pocinje u petak navecer i traje do nedelje.
Za njih , ne postoje ljudi s drugim radnim vremenom.
Svi oni koji rade u smjenama , su nevidljiva vrsta sljakera koji su ispod njihovog ranga.
Nacin komuniciranja tih voditelja vrijeđa inteligenciju .
Ko da slusam pubertetlije kojima je vrhunac zivota podjebavati sve one koji ne rade od 7-15 od pon do pet .
Ne prica se o tim sljakerima, nitko ih ne spominje , mi smo neka siva zona
sluzimo da bi oni dokoni , mogli zivjeti u svom malo svijetu bez prevelikog stresa.
Mi smo tu da odrzavamo ,ceste,bolnice,objekte...
Policija,cistoca, bolnice,vatrogasci, dezirne sluzbe,zastitari...ima nas ali smo nebitni....
Glavno da ovi kancelarijski stakori imaju sav luksuz zivota u gradu .
Najbolje nas se vidi kada vikendom radimo nocne, pa se u jutro, dok bunovni
svijet cisti krmezlje , i kuka kao im je tesko , mi jedva drzeci oci otvorene, putujemo kuci ..i..prepoznajemo se po podocnjacima...
Post je objavljen 23.11.2019. u 11:17 sati.