To što ne pratim utrku za predsjednika/icu države (koja više podsjeća na izbor za predsjednika razreda), ne znači da mi nije jasan njihov kalibar i motivacija. Ne treba njih slušati, dovoljno ih je malo ponjušiti i sve je više nego jasno. I Zoran i Kolinda i Miroslav su jadni kandidati, svatko na svoj način. Međutim, oni su odraz ljudi u ovoj državi i bilo bi čudno da su kandidati na nekom uljudnijem i višem nivou. Ima već neko vrijeme kako sam odlučio da ne idem na nikakva glasanja, ako se opcije kreću u rasponu između žalosne i katastrofalne. Ne zanimaju me ni lijevi, ni desni, ni njihove ideologije. Ako u igru uđe Ante Simonić, dobit će moj glas, bez obzira koliko možda ne imao šansi. Ali nikad se ne zna.
Post je objavljen 23.11.2019. u 09:32 sati.