Sve je počelo 2012. godine. Pred malonogometašima Novog Vremena bila je još jedna drugoligaška sezona, ali ambicije su ka i uvik bile visoke. Cilj je bio konačno osvojit prvo misto i izborit ulazak u prvu ligu. Ka i puno puta ranije vodili smo veliku bitku s dubrovačkim Squareom. Uspili smo, na kraju regularnom dila sezone bili smo na čelu drugoligaške ljestvice. Ali još je bio dug put do prve lige. Tribalo je proć dvi skaline kvalifikacija. Najprije nan je ždrijeb dodilio za protivnika Ivankovo iz Slavonije, koji je osvojio titulu u 2. HMNL istok. Sve dileme su razriješene već u prvoj utakmici u Makarskoj, satrali smo ih 12-2. To je bila jedna od nauvjerljivjih pobjeda u povijesti kluba. Uzvrat je bija samo formalnost, a i naši su malo zbrenzali brzinu pa je upisan remi , 5-5. U finalu doigravanja igrali smo protiv Petrinjčice, nekad stabilnog prvoligaša. Prvu utakmicu smo gostovali i izgubili tisno, 2-1. Sedmicu dana kasnije, na domaćem terenu smo ih sredili bez problema, pukla je „petarda“ u gostujućoj mriži, dok je naša mriža ostala netaknuta. Tako smo, nakon dugo vrimena i dosta iščekivanja, ušli u prvu ligu.
Sezona 2012./2013. bila je naša premijerna sezona u elitnon rangu domaćeg futsala. Zadržali smo okosnicu prošlosezonske momčadi, a u klub je uša i važni sponzor, poznata makarska firma Apfel. Čelni ljudi kluba postali su Mijo Pašalić kao glavni sponzor i Borislav Vuković ka sportski direktor. U debitanskoj prvoligaškoj sezoni bili smo fantastični, odma smo ušli u doigravanje. Nažalost, ispali smo u polufinalu od Nacionala iz Zagreba, s kojin ćemo u narednin sezonama vodit velike bitke za sami vrh. Svi smo bili jako zadovoljni nakon prve sezone u najjačen rangu. Tribine su uvik bile pune, ljudi su o'gušta dolazili gledat naše momke kako baratju balunon.
Sljedeća sezona donila je i iskorak u odnosu na lanjsku. Igrali smo finale doigravanja, šta je bio najveći uspjeh u dotadašnjoj povisti našega kluba. Ali u utakmici prije, polufinalu doigravanja , odvijala se prava drama. Dobili smo zlatnu priliku za revanš novinarima iz Fusio Centra, te smo je na najboji način iskoristili. Prvu utakmicu smo izgubili, ali je zato uzvrat u našen gradu bija čudo. Došli smo do pobjede tek dvi minute prije kraja, naš najbolji igrač Duje Bajrušević zabio je za 1-0. Bio je smišan momenat deset sekundi prije gola. Službena spikerica je držala niku govoranciju, a kad je naš Duje pogodio mrižu rivala iz metropole, svi smo se počeli derat, pa je špikerica tila – ne tila morala pristat mlit. Iduću utakmicu smo igrali u gostima, i ta je odlučivala o putniku u finale. U dvorani na velesajmu , prid oko 300 Makarana koji su došli podržat naše, odvijala se prava drama produžetaka. Utakmicu je odlučio Vedran Kazazić eurogolčinon. Zabio je volejčinu i bacio naše navijače i cili grad u totalni trans, koji će biti viđen još iks puta kasnije. Nažalost, u finalu smo poraženi u pet utakmica, bilo je 3-2. Triba posebno naglasit da smo ih doma rastavili oba puta na proste faktore, bilo je najpri 9-1, pa onda 9-2. U gostima smo se borili , prvu utakmicu smo bili u krnjen sastavu zbog puno ozljeđenih, a u trećoj i petoj nas je i sudac iskasapio, i šta'š, ne možeš i kontra studenata i kontra suca. Ali za sve nas, sam ulazak u finale je bio čudo, i znali smo da će uz ovakvu igru i zalaganje, titula kad-tad doć.
Sljedeća sezona također je bila odlična. Momčad koja je prošle sezone ponila titulu viceprvaka Hrvatske, ostala je na okupu, a uz to joj je ka najzvučnije pojačanje litnjeg mercata priključen Renato Koturović, koji je vrlo brzo posta ljubimac tribina. Rič je odličnon , brzonogon krilnon igraču, koji je našoj ekipi da dodatni štih u pokušaju novog lova na titulu. Bila je to još jedna odlična sezona naših malobalunjera, koja je okončana porazom od Splita u polufinalu play-offa. Momci s Gripa igrali su super futsal, a najbolji igrač bio in je Franco Jelovčić, koji ih je i uveo u finale. No, bez obzira na poraz u polufinalu, kad se sve broji i oduzme bili smo zadovoljni šta smo se ponovo našli u samom vrhu domaćeg futsala, di nan je realno i misto.
Iduće izdanje prve lige donilo je vidjiv pad u našoj igri. Ekipa se rasula, Osredkar je oša u Nacional, Duje u Splita i naša ekipa je bez njih postala znatno slabija. Zimsku pauzu dočekali smo na sedmon mistu tabele, dva boda ispod mista koje vodi u doigravanje. Nažalost, proliće je bilo stravično loše, svi su nas kantali i doma i vanka. Tek u zadnjen kolu uspili smo osigurat prvoligaški ostanak i nagodinu. U toj ekipi Novog Vremena najboji igrači su bili Veki i Henriqe Costa, preslatki omaleni Brazilero, inače metar i čevap. Triba naglasit da se navijači nisu štufali zbog loše igre, redovito su dolazili na utakmice u lipon broju, i bili ka i uvik šesti igrač naših momaka. To je bila iznimno turbulentna sezona, u kojoj su se na našoj klupi izminila čak trojica trenera, Boro Matan, Armando Škorlić i Dado Antunović. Upravo potonji je bio trener u posljednjih nekoliko kola, i pod njegovon paskon uspili smo, nakon mučne i nervozne igre u zadnjen kolu osigurat prvoligaški status i naredne sezone
Iduća sezona , 2016./2017. bila je jako dobra.Ekipa se pojačala, skauti i uprava odradili su dobar posal, a ono jednako važno je povratak Apfela u klub. Najzvučnije pojačanje bio je brazilski velemajstor Dudu, koji je dodatno osnažio ionako jaku momčad. Na klupu je sio Teo Strunje, i pokaza se ka odličan izbor. Te sezone po prvi put smo izborili plasman na završnicu kupa , a u prvenstvu smo zapeli u polufinalu doigravanja, a koban za naše dečke bio je Nacional, koji je te sezone bio prejak u hrvatskim,a iznimno konkurentan i u europskim okvirima. Završni trunir Kupa igra se u Makarskoj, u četvrtfinalu smo izbacili dubrovački Square, bilo je 7-2. Inače ta se utakmica igrala po orkanskoj buretini koja je nemilo derala puna dva dana. Bilo je sitnih problema i u publici, Dubrovčani su izazivali , ljuti šta gube, al većeg kaosa ipak nije bilo, pokušaj masovne tučnjave spričen je. U polufinalu smo izgubili od starih rivala Nacionala, ali na početku smo mi dominirali, i ništa nije upućivalo da bi mogli svjedočit katastrofi. Poveli smo golon Osredkara, a onda je sljedilo teški fijasko. Poveli su gosti brzo sa 3-1, a kako smo imali pet akumuliranih faulova, to je vrlo brzo rezultiralo penalon za Zagrepčane. Zabili su ,a nakon toga su počeli padat ka kruške i na svaki najmanji, jedva vidljiv kontakt, sudac je nasida i dilija in penale ka na traci. To nas je užgalo na tribinama, zviždalo se sucu i Zagrepčanima, a pogotovo njihovom treneru Kujtimu Morini koji je na svaki i najmanji kontakt, kad god se igralo u Makarskoj uvik skaka i urla na suca , revoltirajući pritom cilu dvoranu koja mu je uredno odgovarala gromoglasnim zvižucima. Ali takav poraz nipošto nije bio iznenađenje, "novinari" su te sezone bili blizu Final Foura lige prvaka, nakon dvi pobjede triba in je remi kontra ruske Jugre, ali su nažalost poraženi 5-1.
Sezona 2017./2018. ostat će zlatnin slovima upisana u povist ovoga našega grada.Konačno, nakon silnih iščekivanja, digli smo pehar državnih prvaka. U četri utakmice finalne serije bili smo bolji od Splitovaca, iako je bilo teže od očekivanog. Prva utakmica bila je fijasko, nastradali smo doživivši težak poraz. Već dva kasnije, na iston mistu, na splitskim Gripama,mi smo in uzvratili sa 5-2. I finalna serija priselila je u našu Makarsku. Brazilska atmosfera na tribinama, igrači efikasni na terenu, i slavimo vodstvo 2-1 u finalu. Dva dana kasnije čekala nas je prva meč lopta. U teškoj i nervoznoj utakmici, igrali smo u takvon grču cilo prvo poluvrime da je to bilo za ne povirovat. Puna dvorana je bila, još žešća atmosfera nego prije dva dana, a vruće ko u paklu. Bilo je 35 stupnjeva u 8 ipo navečer, u dvorani nema klime i neko je pa u nesvist na tribinama, ništa čudno. Drugo poluvrime povatali smo konce igre, veliki rival bačen je na kolina nakon turbulentnih produžetaka. Makarska je proslavila prvi naslov prvaka Hrvatske u futsalu! Ja san bila u transu na ogradi, a isprid dvorane su gorile bengalke. Priča za povist, rezultat za vičnost.
Sljedeća sezona također je bila šampionska. Ka uvod u sezonu, čekala nas je nagrada za prošlosezonski trijumf. Makarska je dobila domaćinstvo turnira lige prvaka. Kakva čast nan je time ukazana , teško je ričima opisat. Protivnici su bili dva Dinama, finski (Kampuksen Dinamo ) i gruzijski i Tbilisija , te najteži od svih , kazahstanski Aktobe, i protiv nijh smo igrali zadnju utakmicu. U prve dvi utakmice više nego uvjerljivo smo trijumfirali, a tribine su bile na nogama ka i svaki put kad padne Dinamo, barenko i falši. Aktobe se pokaza ka neugodan protivnik, ali to nije ništa čudno jer svi znamo šta je Kazahstan u futsalu. Ali i njih smo rišili, i prvi put u povisti prošli među 16 najbojih momčadi Europe. Silne emocije iz dvorane po završetku te utakmica teško je prinit na papir, tribalo je to doživit. Slijedeća skupina lige prvaka odvela nas je na put u predivni Lisabon, grad na rijeci Tejo, smišten na Atlantiku. Diči se i po čuvenoj kuli Belem, koja je prekrasno zdanje na ponos cilog grada. Druga zanimljivost je da se tu blizu nalazi i rt Da Roca , najzapadnija točka Europe. Ka da je malo šta su „Luzitanci“ futsal velesila i šta in klubovi spavaju na parama, ždrijeb nan je donio čak dva njihova predstavnika, Sporting, i Benficu, bratski klub splitskog Hajduka. Prva utakmica kontra Benfice igrala se prid malo svita, jer je službeni domaćin bio Sporting, pa No Namesima nije baš bilo pametno doć u velikon broju na tribine. Došlo je dosta naših ljudi, svi su bili kombinirano sa rekvizitima Novog Vremena i Hajduka, bila je lipa atmosfera, ali nažalost poraženi smo glat 5-0. Sutradan smo igrali kontra Sportinga, prid krcatin tribinama, i doživili novi potop, 6-0. Utješnu pobjedu silno smo tili ostvarit kontra Sibirjaka, ali nije moglo ni to. Poraženi smo 3-1, svejedno, no nismo bili previše tužni, jer i ovo je već samo po sebi velik uspjeh. U domaćem prvenstvu, obranili smo naslov prvaka, ovog puta igrali smo finale kontra naših susjeda, Vrgorčana. Najviše muke smo imali u prvoj utakmici Makarskoj , ali i to smo rišili u našu korist. Ukupno smo slavili 3-0 u finalu, a utakmica u Vrgorcu bila je pravi rat živaca. Do titule smo došli tek lutrijon penala, i slavili smo drugu titulu u nizu. Fešta je bila nezapamćena.
Aktualna sezona ponudila je naš naboji start u povisti . Najpri smo doma satrali velike rivale, Futsal Dinama, rezulat je bio 5-2. Onda smo sedmicu posli potukli zagrebačke studente 4-1. Onda je slidija turnir lige prvaka, kojen smo opet bili domaćini.Protivnici su nan bili armenski Leo, potom ciparska Omonija, i makedonski, ili ako ćete po novome sjevernomakedonski Skhupi. Sve tri utakmice smo pobidili, i opet smo među futsal eliton, na ponos ciloga grada i države. Ždrijeb nas je posla na dalek, ali ovaj put neatkraktivan izlet u ledeni Sibir. Još idemo krajen ovog miseca, od 19. do 24. studenog. A tamo nan svi skafanderi ovog svita ne moredu pomoć. U njih je temperatura – 20 stupnjeva. Ništa, vaja se opskrbit šubarama i ne mrdat nigdi iz hotela. A ako i u hotelu ne bude baš puno toplo, neka se naidu boršća, čuvene juve od cikle, pa će ih barenko zeru više zagrijat. Šta se tiče protivnika, u našoj skupini su još i Tjumen, ujedno i domaći, potom kazahstanski Ayat koji debitira u elitnoj rundi, i opet , malo za prominu, Sporting. Ne moš uteć od Portugalaca nikako. A još će bit gladni pobjede, jer je naša U-19 Hrvatska ovo lito baš njih špedila ća sa Eura u polufinalu. Ali ka šta i sami igrači govore, ne idemo tamo kalanih gaća. Idemo se borit ka soldati na fronti, idemo pokušat nemoguće. Jer, balun je okrugal i ništa i nije nemoguće, nikad ne znaš šta more bit. Dok željno čekamo ligu šampiona, u prvenstvu smo nastavili gazit sve redom. Najpri smo u Vrgorcu satrali domaćine 7-4, a onda smo doma rišili bez previše muke splitske studente, 5-2. U peton kolu čekalo nas je gostovanje u metropoli kontra uvik neugodne Uspinjače. Za razliku od ZET-ove ova Uspinjača je ritko u kvaru, pogotovo doma, međutim naši su utakmici pristupili maksimalno ozbiljno, pa smo ih razbili 4-1. Nakon pet kola uvjerljivo vodimo u prvenstvu s maksimalnih 15 bodova.
Eto , to je naša divna štorija, koja je bila i biće na ponos ciloga grada, i još je puno lipih uspiha i velikih skalpova naših malobalunjera prid nama.
Post je objavljen 21.11.2019. u 10:06 sati.