Mrak je. Dijete sam već ubacila u auto i svezala u sjedalicu. Svekrva nešto priča u pozadini, a onda me pita:
- Hoće li tvoja majka na more sada za produženi vikend?
Stanem. Gledam ju pod svjetlom ulične lampe.
- Ali Sisvete su… - moj mozak ju ne uspijeva pratiti.
- Znam, ali to su tri dana, mogla bi otići na more… – nastavlja ona.
- Ali Sisvete su… – pokušam ponovno, ali u našoj komunikaciji rijetko kada postoji križanje.
Prekidam taj besmisleni razgovor, pozdravljam ju i odvozimo se u noć.
Kad bi tijelo moje majke moglo izdržati, sjedila bi na groblju cijeli taj Božji dan.
Post je objavljen 20.11.2019. u 09:48 sati.