13:13
13:31
14:14
potpuno sam ispala iz štosa pisanja postova.
Toliko se bavim zidarijom, majstorima i autom
da mi se čini da ne postoji svijet izvan te problematike.
Danas mi je limar vratio u normalnu poziciju
branik kojeg je odvalio kamion čistoće,
dogovorena je cijena za popravak oguljeno/stamburanog dijela auta
ako se odlučim za to,
ovisi o procjeni štete, bumo vidjeli....
Auto je vozljiv,
pomalo štuca, ali to su mu stare boljke,
ali - mogu se voziti, sa više-manje recimo sigurnim ishodom
da ću stići tamo kamo krenem.... sort of.... valjda....
Također, električar broj jedan,
koji je jučer raskop'o žice
pa nije bilo tevea, interneta, ni telefona, onog zemaljskog,
je danas dobio pojačanje u vidu čovjeka iz HTa,
pa se opet možemo
zabavljati uz nevjerojatne minute emisije 'heavenly match' i sličnih stvari.
Tolika me sreća i zahvalnost drmaju, da to ne mogu izraziti zapravo.
Zaista, nije šala.
Za poluditi je koliko se nedovršenih stvari skupilo na jednu veliku pulsirajuću hrpu
i moj mozak samo što nije eksplodirao,
odnosno, bio bi eksplodirao
da nije hvalevrijedne prakse kolinara,
drugim riječima
prihvaćanja situacije i mirnog i zahvalnog prepuštanja onom što smo si karmom naplavili u život.
Na svaku dodatnu kompliciranu situaciju,
treba reći stvari poput 'kad je bal, nek je bal' ili
'zašto, o, zašto!? - Zato što.'
i slično.
Možemo reći i da je ovo jedan kreativni nered,
u kojem stvari kapaju na svoje mjesto
samo naizgled nasumce i pukom srećom.
Ipak živimo u Hrvatskoj.
Gdje ti majstor iz Elektre treba doći samo onda kad se njemu digne k za to,
a niti slučajno onda kada platiš 13000kuna za spajanje na mrežu. Jebiga,
sad bi se ti spajao kako hoćeš. E ne može to.
Situacija mora dozrijeti.
Zvijezde se moraju posložiti, i tako dalje.
Dobro. Nova tema.
U našoj obitelji
od smrti moga muža,
odnosi su , naravno, promijenjeni.
I tako, čiko Damir se neuobičajeno ponaša,
da sad ne pišem više o tome,
jučer je stigao,
ali se još nije javio.
To je sve što ću napisati,
a mislit ću si značajno više od toga.
Nova tema;
dijete je ozdravilo, hvala Kristu.
sasvim atipično za lokalitet na kojem obitavamo,
povratno me je zvala djetetova školska doktorica
da pita kako joj je , jel se bolest razriješila i to.
!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
Nemoš vjerovat.
Nova tema;
dijete si je kupilo dugački kaput,
iščitavam pomake u stanju svijesti,
tj. odrasta.
Izgleda, osim što je prekrasna, jako zrelo.
Tako se i ponaša.
Smije puno toga, i puno toga može i samoiniocijativno radi,
a primjećuje mnoge diskrepancije između potreba njezinih šulkolega
i onoga što im roditelji dopuštaju
i kako ih tretiraju kao još male,
pa mi se stalno zahvaljuje.
To mi je cool,
ali više od toga,
ne vidim razlog da joj ne pustim što želi,
život je tako i tako zajeban kad to hoće,
pa čemu ga dodatno otežavati .
Za sada dosta
ovog posta.
Svakom dolazniku/prolazniku :-*
Post je objavljen 19.11.2019. u 17:01 sati.