Marketing
Ponedjeljak umjesto nedjelje
Nisam stigla tipkati sinoć, bili smo na rođendanu. Buduća svekrva je radila ručak/večeru za svoj rođendan koji je bio u srijedu pa smo se svi lijepo skupili .... dva brata i njihove djevojke. Samo kratko -zanimljivo !
Danas imam toliko tih nekih stvari o kojima razmišljam i osjećaja koji su tu ali ne znam jesu li opravdani ili ne. Trudim se biti pozitivna, zbilja ... ali neke stvari jednostavno ne znam kako samoj sebi objasniti. Premotavam filmove dtare skoro tri godine i tražim trnutak kada sam (jesam li?) napravila neku grešku u koracima. Preslagujem sjećanja na sve razgovore i tražim neku krivu riječ (svoju) koja je možda bila iskra za neke stvari koje se s vremenom samo razbuktavaju ! Znam da je teški klišej pričati o odnosima snajka - svekrva i da stvarno snajke znaju pretjerivati, znaju preuveličavati, znaju glumiti princeze na zrnu graška i jednostavno izazivati te neke loše odnose. Isto tako ima i onih baš loših svekrva koje ne znaju pustiti svoje sinove u njihov novi život.
Smatram se zbilja ispravnom i korektnom snajkom, koja pazi što govori, pazi kako se ponaša, uzima u obzir osjećaje i godine svojih sugovornika i njihovu povezanost sa mojim budućim mužem. Smatram i da ne glumim princezu na zrnu graška (osim kad sam na samo sa svojim D. ... onda izvoljevam svašta katkad i priznam to!) i zbilja se trudim ne izazivati loše odnose.
I onda ne razumijem zašto imam osjećaj kao da nisam dovoljno dobra ?!
Kao da nisam ja ta osoba koja bi bila dobra za D. Kao da sva ta naša sreća i slaganje, kompatibilnost, pa evo i zajedničko dijete nisu dovoljan dokaz da se volimo i da jesmo jedno za drugo.
Sve je to (po meni) upakirano u široki osmjeh i prividnu "ljubav" prema meni, ali znate onako onaj osjećaj koji imate i osjećate da je to sve pred vama jedna ogromna laž ?! E to ja osjećam.
Ne želim to ... ne želim takav nekakav odnos ... zbilja i htjela da imamo super odnos. Da mogu nazvati tu ženu jednako kao i svoju mamu i reći ajmo popit kavu. Ali nemam taj feeling. I zbilja se trudim i onako kad sam sama sa sobom govorim si da sve skupa trebam još malo izanalizirati i trudim se pronaći neku rupu kroz koju bi ipak sve to vidjela nekim ružičastim naočalama ... ali ne pronalazim.
Neki kažu da se stvari ipak poprave s vremenom i da trebam i dalje biti dobra i pristojna, šutit i ne obazirat pažnju na te neke znakove, već ih ignorirati i možda će se sve kasnije dovesti u red. Možda ...
Nisam osoba koja se svađa,pogotovo ne sa starijima i naravno da ću se držati svoga nivoa pristojnosti i poštovanja, ali ne znam hoću li moći tako šutke prelaziti preko nekih situacija samo da ne izbije rat.
Vidjet ćemo kako će se stvari razvijati. Toliko bi željela da ovaj osjećaj neprihvaćanja i nepripadanja nestane i da jednostavno se taj odnos popravi i da nam svima bude ugodno.
I vjerujte mi da sam iskrena kada kažem da zbilja to želim. Jer meni kao osobi je najvažnije da te neke obiteljske stvari, koje su meni temelj svega, budu u normali i da se slažemo i poštujemo.
Ne treba mi ljubav, voli mene moja mama, moj brat, moj D. i moji prijatelji .... želim poštovanje i korektan odnos, bez skrivenih misli i osjećaja.
Kakav imate Vi odnos sa svojim svekrvama i punicama ?
Braćom i sestrama Vaših životnih partera ?
Je li i kod Vas sve skupa nekako nategnuto ili ste imali sreće s nekim korektnim odnosima ?
P.S. ako netko ima nekakav savjet kako da riješim svoju situaciju pišite mi ...
Post je objavljen 18.11.2019. u 20:10 sati.