Pregled posta

HOĆE LI AGRESOR HRVATSKOJ PISATI RATNU POVIJEST?

OVČARA – ZLOČIN BEZ KAZNE

Ovčara - zločin bez kazne” bio je naslov okruglog stola u organiziaciji Udruge zagrebački dragovoljci branitelji Vukovara u hotelu Antunović u Zagrebu 13. studenog 2019.

Ilustracija sa plakata okruglog stola Ovčara - Zločin bez kazne



Moderatorica okruglog stola Zorica Gregurić predstavila je Nikolu Kajkića tako što je rekla da je u 10 mjeseci vodio razgovor s preko 300 osoba, obavio pregled terena na 20 lokacija, poligrafski ispitao preko 30 osoba, pribavio više od 30 000 pisanih dokumenata i više od 200 sati video materijala. Čovjek je to koji uživa veliku podršku hrvatske javnosti, rekla je, ali i međunarodne među kojima su gospođe Florenc Hartman bivša glasnogovornica Haškoga suda i Nataša Kandić, predsjednica Fonda za humanitarno pravo Republije Srbije.

Nikoila Kojkić pozdravio je prisutne u punoj dvorani sa “ Dobar dan i hvaljen Isus i Marija” pozdravio je Nikoila Kojkić prisutne u punoj dvorani u hotelu Antunović kada je stao pred mikrofon te je započeo svoje iznošenje činjenica i podataka do kojih je došao radeći na istrazi zajedno s imenima i prezimenima osoba.
“ To da u mom radu budem ponosan daje mi za pravo to što me u mom radu hvali Florenc Hartman, bez obzira tko šta mislio i tko šta govorio. Ta žena mi je jako puno pomogla i ukazala mi je na neke gdje nitko iz odvjetništva ni jedan vrh policije neće moći doći do tih podataka. Nataša Kandić mi je omogučila da uđem u vojni Arhiv Republike Srbije. Meni je ustupila svoj prostor i svoj materijal. Teškoće če biti doći do tog materijala više. Htio bih da bi se stekao dojam i da bi ljudi znali odakle je priča počela na Ovčari i kako se dogodila golgota u Vukovaru nakon samog pada. Trebate znati da je Srpska okupacijska Armija i nihov generalštab uvidio da će Vukovar biti tvrd orah za njih, donijeli su dluku da napad na Vukovar, operativna zona jug i Sjever pošalje1. gardijsku brigadu. To je bila elitna postrojba jugoslavenske Armije. Oni su nastavno tome, kada su započeli napade na Vukovar 30. rujna 1991. godine sam general Armije Kadijević donio je pisanu odluku o formiranju šest logora u Srbiji, a za čelnog čovjeka koji će provoditi ostale prljave poslove nakon okupacije Vukovara imenovao je Aleksandra Vasiljevića tada u činu general majora,ili načelnika uprave bezbijednosti, a za njegovog zamjenika imenovao je SImeona Tumanova. Ove podatke sam imao osobno priliku kod pukovnika Bogoljuba Cvijanovića vidjeti u pisanoj formi, jer pisana forma postoji.
Ali nakon što je Kadijević ovu odluku donio 30. rujna sam je imenovao tri grupe – to je jako bitno: prvu grupu činili su pripadnici Vojne bezbednosti sekretarijata Narodne odbrane isključivo u činu pukovnika, među njima je bio Bogoljub Cvijanović.
Zašto ga napominjem? Zato što je Bogoljub CvijanoviĆ bio zadužen za operaciju Ovčara . S njim sam razgovarao preko pet sat u hotelu Lav u Beogradu u prisustvu jednog mog prijatelja. To što ja govorim on može potvrditi. Nikada nijedno državno odvjetništvo neće imati tu priliku, taj mi je čovjek argumentirao svoje izjave i navode većim dijelom plačući i smatrajući sebe odgovornim iako je tražio u tom trenutku svoje opravdanje za ono što se dogodilo na Ovčari.
Druga grupa su bili oficiri i podoficiri i civilna lica – to je jako bitno – civilna lica . To su pripadnici Vlade SAO Krajne. – oni koji su 20. studenog 1991. u prostorijama Veleprometa, posjedujem video materijal, u trenutku kada su ulazili i izlazili, među njiima su tada sa sjednice Vlade bili i istaknuti vukovarci, a evo tog Vukovarca koji danas živi u Vukovaru su mučili ga tadašnji zamjenik vojnog tužitelja – Laki Đorović optužuje za ratni zločin koji se dogodio na Ovčari. Imao sam priliku prije nekoliko dana sresti ga u hotelu Lav u Vukovaru i osobno sam mu to rekao u prisustvu jedne moje prijateljice i jako se zabrinuo. Napustio je prostor. Zašto sam napomenuo civilna lica? Zato što još neki ljudi koji su bili na toj sjednici Vlade još uvijek žive u Vukovaru. Znaju istinu što se događalo na sjednici Vlade.
Treću grupu je predvodio Veselin Šljivančanin zajedno sa ostalim licima koja su se manje više viđala na kamerama koje su bile u sastavu njegove jedinice. Među njima bih posebno istaknuo jednog od bitnih a to je Srećko Jankovič koji je tada bio oficir vojne bezbednosti u činu poručnika, a koji je danas sudac apelacionog suda u Beogradu, visokog kaznenog suda koji je odlučivao o suđenju ratnih zločina na Ovčari koji je ukinuo ove famozne presude. I vraćao ih u ponovni postupak, nakon čega su oslobođeni. Napokon su oslobođeni Boro Latinović, Jovica Perić Milovan Čužanin i još neki drugi. Zašto se sad osvrćem na ovu radnu skupinu? Njoj su bili pridodani i pripadnici teritorijalne odbrane Negoslavačkog bataljona. Znači negoslavački bataljom druga četa, kojom je komandovao Vojo Ivčević, a njegov zamjenik je bio Đorđe Čurčić. Ta četa je nsačinjavala tri voda: jedan vod je bio zadužen za osiguranje hangara, drugi za transport zarobljenika, a treći vod je bio zadužen za egzekuciju na stratištu Ovčari. Tim trečim vodom je komandovao Draženko Đokič zvani Tarzan i živi u Negoslavcima . To je jako bitno. Ovo što sada govorim je po izjav Bogoljuba Tijanovića pukovnika službe bezbednosti koji je vodio operaciju Ovčara. I o svemu izvještavao svog nadređenog Aleksandra Vasiljevića. One teme koje su u beogradskom procesu bile u pokušaaju provlačenja, da se JNA u određenom trenutku u 21 sat se povukla sa stratišta, nisu održive, jer streljanje je počelo na Ovčari oko 18 sati. Ako se vojska povukla u 21 sat u ta tri sata su već izvršene egzekucije, ljudi su maltretirani, zlostavljani u hangaru, Vojska tzv. JNA nosi veliku odgovornost za taj ratni zločin.

Nikola Kajkić policijski istražitelj koji je na okruglom stolu govorio o svojim saznanjima do kojih je došao tijekom istraživanja ratnih događanja u predmetu Ovčara. Iznio je činjenice javno, jer je suspendiran s predmeta, a po njegovim istraženim saznanjima ništa se, po pitanju pravde, ne događa.

" Tijekom svoga rada pokušano mi je sugerirati da je ovaj zločin obuhvaćen haškim procesom
Ja to nisam prihvatio, to ni dan danas neću prihvatiti. S obzirom da je zločin- zločin, ima ime i prezime i svu odgovornost ima i Bogoljub Cvijanović i Karanfilov i Radiić i Mršić koji je oslobođen u Haškom procesu . Sada sam rekao kako se to dijeli i tko je bio nadređen.
Sam Bogoljub Cvijanović pukovnik službe bezbednosti je usmjerio u jednom trenutku s Bogdanom Vujićem koji je bio zadužen za logor Velepromet, koji je kasnije rekao da je ovaj , koji je sudac apelacionog suda u Beogradu, sam sastavljao kao vojno lice u vojnoj pošti popis za likvidaciju . Temeljm tog popisa je iz Vukovrske bolnice u ranim jutarnjim satima izvedeno 300 osoba, govorimo o čovjeku koji je danas sudac apelacomog suda u Beogradu koji je odlučivao u postupku za suđenje zločincima teritorijane odbrane koji su suđeni za egzekuciju. Suđeno je njih 18 a na kraju ih je osuđeno 11 , I od tih 11u osuđeno ih je mislim četri za batinjanje, a ovih šest za ubijanje, streljanje. A po izjavama svjedoka na suđenju I tijekom suđenja, na stratištu na Ovčari bilo između 55 ili 75 osoba ili lica, a osuđeno je vidjeli ste samo šest. Postavljam opravdano pitanje i Državnom odvjetništvu i kolegama iz policije – Gdje su ostali? Gdje su ostali? Ja sam jedan veliki dio, koliko god oni to osporavali, koliko oni govorili, ja sam jedan veliki dio materijala pripremio i predao I trebalo je samo nastaviti. Ja ne kažem da kolege danas ne rade dobro, međutim mene je stid, a ja mislim da bi i njih trebalo bitui stid, jer nam po Negoslavcima šetaju oni oni koji su željeznim šipkama, lancima, oprugama, drvenim motkama tukli ljude do smrti u hangaru, ono što je bilo ispred haangara je sitnica od onog što se događalo u Hangaru.Tu me sramota. Vjerujem da je i kolege sramota. Prošlo je godinu dana kako su mene smijenili, ja ne vidim rezultat, osim prijave za ubojstveno Jahn Michaela Nikoliera za kojeg se tereti Spasoje Petković, ja tvrdim da to Spasoje Petković nije učinio. Sada ću reći zašto tvrdim.Zato što po prvom iskazu Dragutina Vehofera koji danas živi u Osijeku, njegova prva izjava bila je 1992. a nakon logora rekao je Mujo, nadimak Mujo. Nadimak Mujo je Dragan Planinac koji danas živi u Londonu. On je zajedno u tom trenutku ušao sa Blagojem Planincom, i Golubom Planincom, a prepoznat po izjavi svjedoka zašto je, Blagoje Planinac imao tomsona, rijetku pušku s čim su u tom trenutku bile naoružane paravojne srpske snage. On je taj koji je prišao francuzu kada je napadan onaj dio prema sajmištu, tjekom sukoba preko UKV veze postavljao često pitanje I oni su došli tražiti francuza. To je ono što vam ja mogu reći u tom dijelu. A u onome drugome dijelu, što je bitno i što ljudi moraju znati, da je u tom trenutku po prethodnom Srečkovom popisu iz Vukovarske bolnice izvedeno 300 ljudi, sam kontingent pet autobusa, predvodio je major Vukašinović. Ti ljudi su izvedeni, odabrani po prethodnom spisku, rekaso sam Vam tko ga je napravio, napravljena je trijaža, pretres, odvedeni su u proctor vukovarske vojarne. Iz prostora vukovarske vojarne Slavko Vujanović dolazi na nagovor svog kuma Đorđeta, spašava Zlatka Vrančića, Milorad Perić koji je kasnije sudjelovao i dao veliki doprinos ubojstvu maloga Igora Kačića izdvaja Đuru Varenicu. Ispred Hangara Goran Ivankovič izdvaja profesora Ličinu i njegovu ženu i vozaća Simića koji i danas dan radi u Hitnoj. Ti ljudi su živi. Đorđe Čužić izdvaja Samira, Janju I Ivana Vukojevića I svi znamo poznatu priču za našeg prijatelja Vilima Karlovića, Vučelića, Čakalića, Žarka Kojića koji su isto tako, njih sedam je spašeno. Po tome ssvemu dolazite do brojke da je na Ovčari u tom trenutku bilo 276 osoba. Dakle ne slučajno, 300 izvedeno, 200 streljano na , to je organizirala I provela ova skupina, ostali dio ispred I nedaleko kod hangar su počinili zločinci čiju sam sada formaciju naveo, a to je Deveta odbrana Negislavci, I pojedinci koji ču činili zločine ispred. I ne mogu se složiti i sa konstatacijom bdz obzira tko mi je to rekao da sam osobno imao tu priliku ili nepriliku, da razgovaram sa odvjetnikom Nikole Tukiča, prije nekoliko godina, u Srbiji. Nikola Tukić je jedini koji je vjerno iskazivao tijekom suđenja u beogradskom procesu, a za koji nije podnesena Optužnica, koji je rekao sve kako je . Znaći Nikola Dukić je osuđen za ubojstvo 1992. Jedne obitelji u Vukovaru na 40 godina zatvora, koji će izaći iz zatvora za nekih 30-ak godina. On nema mogućnost da niti bude suđen u RH, ali ima mogućnost da svjedoći. I on želi da svjedoći. Želim da kažem kako je, on želi da kaže da Milorad Pejić, Kresović I još neki poznati vukovarci i poznati negoslavčani bili u streljačkom vodu., on nema taj problem, on želi to reč. A zašto mi nemamo volju da s njim razgovaramo, on se nudio preko odvjetnika se i danas dan se nudi. Kontaktirao me je preko posrednika i pitao s kim kože razgovarati, nakon što je optužen i za ubojstvo Kovačića I Ivana Vujice Salaša. Sada ću Vam reći kako je Milorad Pejić lagao. On je rekao da je Nikola Dukić iz hangar izveo Salaša i Vulića i ubio ih.
To nije istina. U izjavi portira koji je tu večer bio na Ovčari izveo ih je Milorad Pejić i pobijo u jarku gdje su nekoliko dana tamo ležali. Njegove izjave I iskaz koji je on dao tijekom sudjenja neodrživ je."

Publika u dvorani hotela Antunović za vrijeme okruglog stola.

Prvi govornik bio je Ivan Penava, gradonačelnik grada Vukovara. Fotografije: M. Zouhar Zec


" Što se tiće ubojstva Žan Mishel Nikoliera, Nikola Dukić je u svom svjedočenju također rekaao da je u jednom trenutku Štuka izveo tog zarobljenika neznajući tko je, a zarobljenik se Nikoli Dukiću obratio na hrvaatskom jeziku i pitao “Šta će biti samnom” Ovaj je slegnuo ramenima, nakon čega ga je Spasoje Perić ubio prostrelivši mu glavu.Zanemarili smo bitne činjenice. To nije dobro, ako želimo istinu o Ovčari, ako želimo da povijest pišemo mi, ne Beograd, morali smo pitanje svega ovoga otvoritit puno, puno ranije,a ne u veljači 2017. godine. Da nije bilo Ovčara ispričana priča nikada, vjerujte mi ni danas dan ne bi o ovome raspravljali i ovo ne bi bila naša tema. Nakon te prijave pokrenuta je inicijativa. Ja sam stao i razgovarao s gospodinom Kajićem, misleći to je to. Međutim ubrzo sam se razočarao.To nije to. Ja sam osobno prošle godine, razgovarao sa Nadom Kalabom, Stankom Vujanovićem, i Predragom Milojevićem zajedno samnom bila su još dva čovjeka i kada sam eksplicitno pitao za ubojstvo Žan Mischel Nikoliera Nada Kalaba mi je odgovorila- to nije napravio Štuka. Štuka je uzeo novac sa hrpe, koji su donijeli i koji su dijelili i s tog novca je njoj dao određene marke, valute, ona nije sigurnaa da je to franak, tako je prezentirano, ona je tamo bila i ona odgovorno tvrdi da francuza Žan Mischel Nikoliera nije ubio Štuka. To sam dužan, noseći to u sebi, podijeeliti sa svima vama.Koliko god netko ima svoje teze, Mup imao svoje teze, nemožete prikazivati rat sa trećeg kata zgrade. Nemožete. Teren, razgovor, žrtvu morate uvjeriti, steći povjerenje počinitelja, morate ohrabriti da vam govori, to traje danima i mjesecima. A za to morate biti rođeni, opušteni, morate imati želju i volju da bi to napravili. Nije lako otići u Srbiju i razgovarati s ratnim zločincem koji je ubio pet ljudi metkom u čelo ili streljao. I kad vam kaže, kada stoji preko puta tebe i kaže ti – sada te ja mogu ubiti. Gledajte ja sam bio spreman i stavio sam svoj život na kocku, prvo svoju obitelj, da dođem do istine. Od ovih ljudi tu se tražilo samo malo da se to napravi. Ja mislim da je to izostalo.Opet ponavljam ne možete ratni zločin istraživati sa trećeg kata zgrade, to je nemoguče. Nemoguče. Tome se mora više i bolje posvetiti. Morate živjeti s tim. Morate živjeti za to. I onda će doći rezultat. Na ovakav način prilivaju čovjeka koji nisu tu, Dukiča, na onome što ja znam a radim na tome od 2013. godine. I malo me strah, I zamjeram si što nisam napravio više."

" I za kraj ću samo reči: Tu ženu koju sam ja ispitao u vezi za silovanje, počinitelj je pao na poligrafu. U zadnjoj rečenici piše. Postoji veliki stupanj vjerojatnosti da je taj i taj silovao osobu tu i tu. Znate što su po tom pitanju naptavili? Ništa. Uhapsili su mene. Za što? Za krivotvorenje bilješki. Službena zabilježba po zakonu nije isprava, niti će ikada biti dok je pravilo službe. A uspjeli su. Ja nisam na nebu ni na zemlji. Mene nema ” – završio je Nikola Kajkić .
(Margareta Zouhar Zec)




Post je objavljen 17.11.2019. u 23:55 sati.