Lijepo je znati, da smo društvo u kojem se poštivaju (ili bi se trebali) poštivati potpisani dogovori i ugovori (u ovom slučaju) o radu .
Lijepo je znati, da postoje zakoni koje poslodavac treba izvršavati pridržavajući se odredbi istog ugovora, i da za nepridržavanje istih, snosi sankcije.
Lijepo je znati da postoje ljudi kojima se za pravnu pomoć možemo obratiti, onima koji će nas štititi.
Lijepo je vidjeti koliko empatije , svi zajedno, imamo prema desetak stranih radnika.
Tragom Potrage, pitam se?
Zašto nitko (do sada) nije pitao tisuće ljudi koji rade na sličnim radnim mjestima, s istim odredbama iz ugovora, u kojem izvršavanje zadane norme(koja je u većini slučajeva prevelika i nedostižna) određuje visinu plaće?
Pitam se , kako se poslije priče o desetak nesretnih stranih radnika, osjeća tisuće onih, koji iz mjeseca u mjesec prolaze istu ili sličnu priču?
Pitam se, što misle i kako se osjećaju oni koji ne dobiju plaću mjesec, dva? Pita li ih itko kako svojoj djeci kupe kruh, daju za užinu? S čime plate režije? Kako plate dospjelu ratu kredita?
Pitam se, koliko se naših ljudi u nekoj drugoj državi našlo u istoj, ili sličnoj situaciji, kao nesretni radnici iz Nepala kod nas?
Pitam se, pitaju li novinari poslodavce, zašto baš ti ljudi ,trebaju raditi na uređenju okoliša?
Pitam se, kako bi izgledala naša demografska slika da su naši poslodavci, svima onima koji su zbog niskih plaća odlazili rekli: „Vratite se. Za svoj rad ,dobit ćete veću plaću?“
Pitam se....?
Post je objavljen 17.11.2019. u 10:59 sati.