Jutro. Budim se više puta ove noći.
Palim jednu cigaretu za drugom.
Udišem dim. Izdišem mrak.
Nekad gledam na ovo moje narušeno stanje s čuđenjem.
Ne pitam se kako sam došla do te točke, jer znam.
Nego čisto promatranje efekata bolesti na moj sustav.
Prestala sam zbrajati štetu, sad se samo gledam izvana.
Uspjela sam si narušiti imunološki i hormonalni sustav ovaj put.
Nikad se ne naruši samo psihičko stanje kod mene.
Imunološki je otišao prvi, još početkom tjedna.
Pokupila sam virozu koju vučem već tjedan dana.
Tijelo se jednostavno ne bori. Ne želi.
Hormonalni sustav je otišao odmah nakon.
Ciklus, koji je inače poremećen, sad je totalno urušen.
Osjećam samo umor. Kretanje postaje teško.
Ali dižem se. Unatoč umoru i općem neraspoloženju.
Gledam voljeno biće kraj sebe. Vrijedi li se boriti za nas?
Ako se neću boriti zbog ljubavi, onda stvarno nemam motiva.
Tiho me prima u zagrljaj, kao da zna što se upravo pitam.
Mislim da nije ni svjestan da je sad jedan od rijetkih razloga...
Zbog kojih u ovom trenutku uopće postojim.
Post je objavljen 17.11.2019. u 09:37 sati.