Ne znam kako sam došla do doma. Doduše, put nije toliko dug.
Pokušala sam jesti, nešto malo barem. Popila pivo. Pa tablete.
Upalila dokumentarac za pozadinsku buku. Spavala.
Snovi su bili neobični i svi iskrivljeni. Naopaki.
Jedni od onih nakon kojih se budim umornija nego prije spavanja.
Bolesna sam. Šmrcam, kašljem, glava mi je teška.
Pad imunološkog poklopio se sa općim padom.
Nije to rijetki slučaj kod mene.
Svi sustavi su mi nekako povezani.
-----------------------------------------
Školski dan je spasio pomno planirani rad u grupama.
Nešto dramatizacije situacija na satu razrednika.
Nakon odrađenog skeča učenici su imali široke osmjehe.
Dvojezične razrede dočekao je isto grupni rad i usmeni.
Bilo je nešto lijepih, nešto malo slabijih ocjena.
Ali isto, poprilično dobro. Ponosna sam na njih.
----------------------------------------
Tek sad pred večer sam se počela stabilizirati.
Palim Tool. Jedna stvar. Parabola.
Osjećam se kako oživljavam.
So familiar and overwhelmingly warm
This one, this form I hold now.
Embracing you, this reality here,
This one, this form I hold now, so
Wide eyed and hopeful.
Wide eyed and hopefully wild.
We barely remember what came before
this precious moment,
Choosing to be here right now.
Hold on, stay inside...
This body holding me,
reminding me that I am not alone in
This body makes me feel eternal.
All this pain is an illusion.
-------------------------------------------------
Terapija radi svoje, ali radim i ja.
Uspostavljam ponovno pale sustave.
Osjećam se kako cijelim.
Mislim da je najgora stvar strah.
Iskreno me strah onog konačnog pada.
Osjećam trenutke kako prolaze kroz prste.
Osjećam kako dišem, a ne živim.
Svjesna sam da mi je vrijeme ograničeno.
Ne računam da ću postojati vječno.
Nakon ovog života želim se rasplinuti.
Ne postojati u bilo kojem obliku.
S tim na umu, ne mogu si dozvoliti prazninu.
Ne sad. Ne više. Moram se boriti.
Napraviti taj korak dalje.
Prodisati. Otvoriti oči. Pokrenuti se.
Ako mi i treba koji dan hibernacije,
hibernirat ću. Ali ne smijem odustati.
Ne sad. Ne više... Ne dok me ima.
Post je objavljen 15.11.2019. u 19:55 sati.