ova pjesma je objavljena u Zborniku radova KAŠTELANSKE ŠTORIJE 2017./2018./2019. na strani 53.
< > >
slika: digital art
Ispričava se dan
što mi skraćuje san,
a ako i ova noć
okrene svoje drugo lice,
ne brinem ...
stihovi će rasvijetliti
tu stranu tajne.
Sjene su uvijek nemirne,
tamne, zagonetne,
zabavljene tišinom i praćenjem,
nikad ne nestaju,
zauvijek ostaju
i u duši traju,
sjene su dio nas
ne otkidaju se nikada,
rađaju se sa nama i umiru,
a neke sjede
na nadgrobnom spomeniku i čekaju,
da se ponovo rodimo
i da nas opet prate.
Imaš li me, sjeno moja,
zauvijek upisanu u svojoj memoriji
ili ti je memento mori
jače naglašen od životnih iskri
koje se talože
u daljinama kaštelanskog zaljeva?
Ne volim hladne
neprozirne hodnike
poznatih duša
kroz koje ponekad
moram sama prolaziti,
da bih došla do nekih odgovora,
jer jednom kad sam odlazila,
ostavila sam trag šampanjca
na njegovim usnama
i trag jagoda po svom tijelu :)
napisano: 15.6.2016. u 15:30h iz 10. zbirke poezije "OČI PUNE ZVIJEZDA", a pjesma je objavljena u nekoliko pjesničkih zbornika
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ISBN broj: 978-953-354-014-6 Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.