Cijeli moj sustav nalazi se na nekoliko potpornih stupova iznad Bezdana.
Tako sam ih sagradila.
Oni su nekako temelj.
Jedino sto me drzi da ne potonem.
Ima dana kad sam lose, ali i dalje sam iznad Praznine.
Jer imam njih. Jer vjerujem u njih.
Ja sam slozena i masivna konstrukcija.
Nepotrebno komplicirana.
I shvacam da sam nekad teret.
Ne trazim da me se shvati.
Ne trazim da me se nadje.
I ne trazim da se netko drugi bori u mojim bitkama.
Osjecam da se jedan od stupova mice.
Iscrtava se mreza pukotina na njemu.
Stup ima ime. Zove se Povjerenje.
Sve manje i manje vjerujem ljudima.
Drugi stup jos stoji, ali tlaci ga teret rusenja prvog stupa.
I taj ima ime. Zove se Ljubav.
Ako padnu oba, padam i ja.
Opet u Bezdan.
Pitanje je samo hocu li se ovaj put moci vratiti.
Post je objavljen 14.11.2019. u 12:02 sati.