Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/ggirry2

Marketing

Haruki Murakami: 1Q84

Može li ljubav spasiti svijet? pita se nakladnik na koricama ove knjige. Aomame i Tengo su odlučili da ih zaboli ona stvar za svijet i odlučili su spasiti sebe. Vjerovali su u ljubav, da, i ljubav ih je spasila, da. Njih. Dvoje.
Dugo sam gledao u ovu trostruku knjigu Murkamija i pitao se, kad ću ja pronaći vremena i volje da pročitam ovoliku količinu teksta. Ali kad sam krenuo, stranice su samo letjele. Nisam ljubitelj SF-a, ali Murakami to na neki drugačiji način napiše. Apsurdno, ali ovo je SF reality. Mašta u koju se lako uvući, mašta koju je lako živjeti, mašta u kojoj je lako prepoznati stvarni život. Sebe, nju, ………
Anyway, tri debele knjige čistog uživanja.



Citati:
Opis jednog potpuno sporednog lika:
„S Toshie Ota razgovarao je u učionici poslije nastave. Djelovala je kao da joj je oko pedeset pet godina. Izgledom je bila potpuna opreka njegovanoj i elegantnoj viceravnateljici osnovne škole u Ichikawi. Gospođica Ota bila je niska i zdepasta, a gledana odostraga, gegala se poput raka. Nosila je naočalice s metalnim okvirima, a jasno se vidjelo kako joj je spljošten, širok razmak između obrva obrastao rijetkim dlačicama, Na sebi je imala vuneni kostim neodređene starosti, sasvim sigurno demodiran čim je sašiven, s laganim vonjem naftalina. Kostim je bio ružičast, ali čudne nijanse, kao da se u nju slučajno umiješala pogrešna boja. Vjerojatno se tražio rafiniran, prigušen ton koji odiše stilom, ali kako boja nije pogođena, ružičasti kostim je umjesto toga odisao smjernošću, skanjivanjem, rezignacijom pa je nova novcata bijela bluza koja je virila iznad revera djelovala kao nepozvan radoznalac zalutao na karmine. Suhu kosu prošaranu sjedinama gospođica Ota pričvrstila je plastičnom kopčom, vjerojatno prvim što joj se našlo pri ruci. Ruke i noge bile su joj mesnate, a na kratkim prstima nije imala prstena. Na vratu su joj se urezale tri tanke bore, oštro ocrtane poput godova na stablu života. Ili su možda obilježavale ispunjenje triju želja - premda je Ushikawa sumnjao u to.“

„Kad je uvela Tenga duboko u sebe, Fukaeri se potpuno umirila, kao i Tengo, prožet tim osjećajem da je sasvim u njoj. I dalje se nije uopće mogao micati, a i ona se, zatvorenih očiju, sjedeći na njemu uspravna poput stupa, posve umirila. Vidio je da su joj usta poluotvorena i da joj se usnice lagano šire i stežu kao da pokušavaju uhvatiti riječi u prostoru. Osim toga, bila je potpuno nepomična. Kao da namjerno ostaje u tom položaju dok čeka da se nešto dogodi.
Tenga je obuzela potpuna, bespomoćna malaksalost. Premda će se nešto očito dogoditi, pojma nije imao što niti je to na koji način mogao kontrolirati svojom voljom. Nije osjećao ništa, tijelo mu je obamrlo. Bio je nepokretan. Ali njegov je penis osjećao – ili bi možda bolje bilo reći da je nešto naumio. U svakom slučaju, penis mu je govorio da je ušao u Fukaeri i da ima veličanstvenu erekciju.“

„Ako ne razumiješ bez objašnjenja, nećeš razumjeti ni kad ti se objasni“


Karakter Aomame jasno se vidi u ovom citatu. Koliko me samo podsjeća na D.
„Kako bilo, svakojake se stvari odvijaju oko mene, premda ja ne razumijem što ih povezuje, ne shvaćam kako funkcioniraju niti u kojem smjeru se kreću. Ali sad je dosta, odlučno u sebi reče Aomame.
Usta su joj se zgrčila, a čelo još dublje nabralo.
Odsad pa nadalje sve će biti drukčije. Ničija volja neće više mene kontrolirati. Odsad pa nadalje, za mene vrijedi samo jedno načelo: radim po svome što mislim da je ispravno. Moram zaštititi moje maleno po svaku cijenu. To je moj život i moje dijete. Netko drugi možda ga je mislio iskoristiti za svoje ciljeve, ali to je Tengovo i moje dijete. Nikad ga nikome neću dati. Nikad. Odsad pa nadalje, ja sam glavna. Ja određujem što je dobro, a što loše i u kojem smjeru idemo. I neka svi to upamte!“

„Da povjeruje u ono u što je morala vjerovati, opustila se i priljubila uz Tengovo krupno tijelo. Pritisnula mu je uho uz prsa i predala se njegovu zagrljaju. Kao zrno graška u mahuni.“


Fukaeri:
„One njezine sitne ružičaste uši, kao napudrane mekanom četkicom, izgledale su kao da su izrađene netom prije, i to iz posve estetskih razloga, ne s praktičnom svrhom da slušaju. Ili su barem tako izgledale Tengu. Vitak, lijepo oblikovan vrat blistao je poput ploda sazrela na izobilju sunca, još nedirnuta i kao stvorena za biserje rose i božje ovčice. Prvi put ju je sad vidio s podignutom kosom i bio je to nekako naročito prisan i lijep prizor.“


Završetak:
„Stavi tigra u spremnik, rekao je Essov tigar, okrenut prema njima lijevim profilom. Ali više nije važno na koju stranu gleda. Smiješak koji je uputio Aomame bio je prirodan i topao. Vjerovat ću u taj smiješak, rekla je sama sebi. To je važno. Pokušala se i sama nasmiješiti kao tigar. Vrlo prirodno, vrlo blago.
Tiho ispruži ruku i Tengo je prihvati. Njih dvoje stajali su jedno uz drugo i bez riječi promatrali mjesec nad gradom. Sve dok ga nije obasjalo izlazeće sunce i otelo mu noćni sjaj. Sve dok se nije pretvorio u sivi mjesec od papira, obješen na nebu.“




Post je objavljen 13.11.2019. u 21:58 sati.