Kiša neumorno udara u prozorsko staklo.
Pijuckam caj u krevetu. Laptop na krilu.
Svira Libar. Dovršavam materijale za sutra.
Planiram nešto praktičnog rada.
Dugo već ne radim pokuse.
Djeca ih rade prema listićima koje im dajem.
Tako skrivam tremor, koji se opet vratio.
A i rezultati su se poboljšali.
Bolje pamte ono što su sami napravili.
Danas sam imala dva velika iznenađenja.
Oba u istom razredu. Ponavljanje za ispit.
Dva učenika su odskakala od ostalih.
Ne bih bila iznenađena da ne znam koji.
Oni koji su prošle godine bili najslabiji.
Jedan od njih boluje od ADHD-a.
Gledam ga kako se uporno javlja.
Na svako pitanje. Iznosi točne odgovore.
A ni ovaj drugi ne zaostaje puno.
Iz pasive i borbe oko mobitela na satu,
Došli smo do učenika koji aktivno sudjeluju.
Daju velik doprinos. Pokazuju znanje.
Definitivno dvije lijepe stvari u današnjem danu.
Zapisala sam im peticu u aktivnost.
Po meni, sasvim zasluženu.
Večer pada, kiša i dalje neumorno pada.
Odlučujem uzeti malu pauzu. Pišem ovaj post.
Smiješim se. Ovo je bio uspješan dan.
Post je objavljen 13.11.2019. u 18:21 sati.