Budim se. Uvijek se budim mutna.
Danas nije nikakva iznimka.
Dolazim k sebi tek nakon velike salice kave i tri cigarete.
Rascupana sam i imam podocnjake.
Sredjujem se da izgledam barem otprilike zivo.
Dok vozim na posao mokrom ulicom jos jednom prolazim kroz kljucne pojmove dana. Zapinjem u koloni. Nema veze, uracunala sam to u vrijeme koliko mi treba do skole.
Kapljice kise nemilice moce vjetrobransko staklo.
Promatram njihov odsjaj. Ipak, vozim oprezno.
Parkiram auto nedaleko skole i upijam svjez jutarnji zrak dok setam prema radnom mjestu.
Pijem kavu dok printam radne listice. Prvi blok je bio poprilicno uspjesan. Sad sjedim na kavi dok cekam da mi se pridruzi kolegica iz matematike.
Srijedom 4. skolsli sat pijemo kavu zajedno. U mojem slucaju, dvije kave.
Palim cigaretu. Ovo je jedan od onih dana kad, iako je sve sivo i mutno, imam puno motiva da krenem dalje.
Post je objavljen 13.11.2019. u 09:42 sati.