Marketing
Kad padne mrak
Književni klub me počinje umarati, izbor knjiga (svaki mjesec abecednim redom jedna od nas predlaže knjigu), jednostavno uvelike odskače od mojih trenutnih književnih preokupacija. Krimići, fantastični dječji pričuljci… pročitam ih dok mi dijete skače po glavi, odradim zadatak kako bih mogla prisustvovati druženju, ali kad padne mrak i tišina napuni kutke mojeg doma, moji književni pupoljci halapljivo glođu tvrde, stare kosti.
Aleksandar Isajević Solženjicin – Arhipelag gulag, 1. knjiga
Izdavač : Rad, 1988.g., Beograd
Prošle godine, u Americi izašlo je novo izdanje sa predgovorom Jordana Petersona. Ne postoji hrvatsko izdanje.
Aleksandar Isajević Solženjicin, rođen 1918.g., umro 2008.g., uhićen 1945.g., a kaznu odradio do 1953.g.
Knjiga se sastoji od tri knjige, pisana je između 1958. i 1968.g., a prvi put izdana 1973.g. Inicijalno je kružila kroz „podzemlje“ od ruke do ruke, izdana preko Samizdat. Tekst prati cjelokupnu proceduru od hapšenja, istražnog zatvora, sudskih, kvazi sudskih i ne sudskih postupaka, presuda, prijevoz preko etapnih zatvora do konačnog izdržavanje kazne u radnim logorima Sovjetskog saveza u periodu između 1918.g. do 1956.g., iako zahvaća pojedinim primjerima i ranije godine.
Arhipelag gulag je pokušaj književnog istraživanja kako sam autor navodi u podnaslovu, te je u tu svrhu, usprkos svim preprekama, prikupio ogromnu arhivski građu.
Druže Kurski!
Kao dopunu našem razgovoru šaljem vam skicu dopunskog člana Krivičnog zakonika… Osnovna misao je, nadam se, jasna, i pored svih nedostataka jedne skice: otvoreno istaći načelno i politički (a ne samo usko-pravnički) obrazloženu situaciju, koja opravdava suštinu terora, njegovu neophodnost, njegove granice.
Sud ne sme odbaciti teror; obećavati tako nešto bilo bi ravno samoobmanjivanju ili obmanjivanju. Teror se mora zasnovati i opravdati – principijelno, jasno, bez zamotavanja i bez uljepšavanja. Potrebno je dati što širu formulaciju, jer je samo na revolucionarnoj pravnoj svesti i revolucionarnoj savesti da određuje uslove manje ili više široke primene u praksi.
S komunističkim pozdravom,
Lenjin
Kao dopunu našem razgovoru šaljem vam skicu dopunskog člana Krivičnog zakonika… Osnovna misao je, nadam se, jasna, i pored svih nedostataka jedne skice: otvoreno istaći načelno i politički (a ne samo usko-pravnički) obrazloženu situaciju, koja opravdava suštinu terora, njegovu neophodnost, njegove granice.
Sud ne sme odbaciti teror; obećavati tako nešto bilo bi ravno samoobmanjivanju ili obmanjivanju. Teror se mora zasnovati i opravdati – principijelno, jasno, bez zamotavanja i bez uljepšavanja. Potrebno je dati što širu formulaciju, jer je samo na revolucionarnoj pravnoj svesti i revolucionarnoj savesti da određuje uslove manje ili više široke primene u praksi.
S komunističkim pozdravom,
Lenjin
Široko formulirani članak 58. Kaznenog zakona obilježit će moje daljnje poimanje prava i pravnog sustava.
Svi se prave važni iako svi dobro vide da je sve sama lakrdija, a ponajbolje to znaju obični momci iz straže. U etapnom zatvoru u Novosibirsku 1945. godine straža prima uhapšenike prozivkom po delima. „Taj i taj!58-1-a, dvadeset pet godina. „ Stražar se zainteresovao: „Zbog čega si dobio ?“ – „Pa, ni zbog čega.“ – „Lažeš. Ni zbog čega se dobija deset!“
Meni je ovo drugo njegovo djelo koje imam u rukama. Prije toga pročitala sam Jedan dan Ivana Denisoviča.
Jedan dan Ivana Denisoviča je bio kratki vrisak, Arhipelag gulag je vrišteća mračna noć.
Pitkost i lakoća Solženjicinovog stila omogućila je da tekst teče nesputano kroz moj um, ulijevao se poput vode, bez zapinjanja, unatoč tome što sam morala povremeno tražiti značenja stranih (srpskih) riječi ili konzultirati izvore povijesnog znanja kako bih se snašla u moru činjenica, godina, imena i događaja, srećom na kraju knjige postoji abecedni popis povijesnih osoba, kao i značenja korištenih kratica.
A kako su samo ti inženjeri prefrigani u svojim nedelima! … , a tek kako je savete delio! Jedan od njih, najštetniji, bio je: teretne kompozicije produžiti, ne plašiti se teških kompozicija! Zahvaljujući GPU, s fon Meka je skinuta obrazina (i on je pogubljen), a da nije bilo toga, on bi izbacio iz upotrebe železničke pruge, vagone i lokomotive… Obrnuto, - kada nešto kasnije novi narodni komesar za privredu , drug Kaganovič, daje naređenje da se u saobraćaj uvedu iste te teško natovarene kompozicije, čak i dva do tri puta teže od normalne nosivosti šina(…), ovi zlonamjerni inženjeri još jednom nasrću. Samo, sada u ulozi plafonista: nadali se u dreku da je to previše, da se sredstva nepopravljivo uništavaju, za šta su – sasvim ispravno, tako će svako ko ne vjeruje u mogućnosti sovjetskih transportnih sredstava! – postreljani!
Njegovo pisanje prepuno ironije i humora izazivalo je salve smijeha koje su završavale stezanjem grla i gutanjem knedle zbog stravičnosti rečenog. Bez vela njegove duhovitosti, sadržaj bi me pojeo živu.
(Priča se da je R. Ralov kao svog saučesnika imenovao kardinala Rišeljea, ime je ušlo u zapisnike i niko se zbog toga nije zapanjio, sve do saslušanja za rehabilitaciju 1956.)
Unatoč pitkom stilu, imala sam poteškoće u razumijevanju, jer složeni termini, krilatice i poštapalice onog doba nisu ugrađene u moj duh i mentalni sklop, niti sam živjela u tom sustavu pa ubacujući u taj lonac još ironiju i sarkazam, na kraju nisam uvijek bila sigurna koja mu je bila misao vodilja, što je točno pojedinim odlomkom htio reći. Ali s obzirom je smisao cijele knjige itekako jasan, u tom duhu sam rješavala i svoje nedoumice oko pojedinih odlomaka.
S gađenjem gledamo na tih 28 osoba, saveznika crnih generala, najamnika evropskog imperijalizma. Naročito nam zaudara taj centar – sada je on taktički, pa će biti nacionalni, pa desni (kroz uspomene na dvadeset godina procesa gmižu centri, centri, centri – čas inženjerski, čas menjševički, čas trockističko-zinovjevski, čas desno-buharinski i svi su oni smrvljeni, u prah i pepeo pretvoreni, i samo zahvaljujući tome vi i ja danas živimo!). Jer, gde postoji centar, tu su prsti imperijalizma.
Na duši nam, istina, malo lakne kad čujemo da ovaj Taktički centar nije bio organizacija, da nije imao: 1) statut; 2) program; 3) članskog uloga. Pa šta su onda radili? Evo šta: v i đ a l i s e ljudi! (Mravci te podiđu.) A viđajući se, oni su razmenjivali mišljenja! (Jeza te uhvati.)
…..
Na duši nam, istina, malo lakne kad čujemo da ovaj Taktički centar nije bio organizacija, da nije imao: 1) statut; 2) program; 3) članskog uloga. Pa šta su onda radili? Evo šta: v i đ a l i s e ljudi! (Mravci te podiđu.) A viđajući se, oni su razmenjivali mišljenja! (Jeza te uhvati.)
…..
Ne pratim dnevno politička događanja. Zanima me što je bilo prije trideset godina… prije sto godina, i što će biti za trideset godina. Zanima me opći smjer, a ne dnevno rasipanje energije, kao što me ne zanima vrijeme, ono je samo pas što švrlja na dugoj lajni klime. Zanima me klima, i kojim smjerom ona šeće. Da bih znala kamo ide, moram znati kuda je prošla.
Politika, naime, nije čak ni grana nauke; ona je empirijska oblast koju nikakva matematička formula ne može definisati, a uz to je zavisna od egoizma i strasti čoveka. (Čak i na sudu Čarnovski izriče misao: „Politika bi, i pored svega, morala da se do neke granice rukovodi načelima tehnike. „)
Divlje nasrtanje ratnog komunizma moglo se inženjerima samo ogaditi, inženjer ne može uzet učešća u besmislenim stvarima.
Divlje nasrtanje ratnog komunizma moglo se inženjerima samo ogaditi, inženjer ne može uzet učešća u besmislenim stvarima.
"Smrt jednog čovjeka je tragedija, smrt milijuna - statistika" - Josif Visarionovič Staljin.
Solženjicin izvlači čovjeka na svjetlo dana, mnoštvo ljudi, pojedinačne apsurdne sudbine, pojedinačne krivudave putanje i tragedije, rastače statistiku i ona se rastapa kao šećerna vata u vodi.
Imaj ono što možeš uvek nositi sa sobom: znaj jezike, znaj krajeve, znaj ljude. Neka ti glava bude tvoja putnička torba. Pamti, pamti! Samo to gorko seme može ti jednog dana dati žetvu.
Osvrni se: oko tebe su ljudi. Možda ćeš se nekog od njih kasnije sećati celog života i živ se jesti što nisi ništa o njemu saznao. Manje zbori – da više čuješ. Niti se neke noći, u polumraku i pod lupom vagona, dodirnu, pa se opet zanavek raziđu. Nagni uvo nad njihovo tiho zujanje i nad ravnomerno lupkanje pod vagonom. Jer – to lupka vreteno života.
Osvrni se: oko tebe su ljudi. Možda ćeš se nekog od njih kasnije sećati celog života i živ se jesti što nisi ništa o njemu saznao. Manje zbori – da više čuješ. Niti se neke noći, u polumraku i pod lupom vagona, dodirnu, pa se opet zanavek raziđu. Nagni uvo nad njihovo tiho zujanje i nad ravnomerno lupkanje pod vagonom. Jer – to lupka vreteno života.
Tek sam zagrebla površinu, a nokti su mi već krvavi, zube lomim, kost ne puca, ali bar mi upornosti ne nedostaje, a površnost bi mi mogla naškoditi više od gubitka noktiju i zubi.
Post je objavljen 13.11.2019. u 08:49 sati.