Treći tekst u jednom danu. Ovaj će biti malo lakši.
Večer je pala i sjedim za tipkovnicom. Riječi ovih dana idu poprilično lako.
U jednom tjednu uspjela sam artikulirati neke ideje s kojima se već dugo borim.
Neobično ih je vidjeti tako zapisane na ekranu. Ali da, sad se konačno nalaze na svjetlosti.
---------------------------------------------
Predavanja ovaj tjedan idu isto poprilično uspješno. Bez većih problema.
Slažem ih već ponedjeljkom za cijeli tjedan. Trenutno vodim sedam različitih programa.
Danas su pale prve jedinice. Bilo je daleko više dobrih ocjena, ali imam kriterije kojih se držim.
Nikad nisam poklonila ocjenu. Znam da je to postalo popularno u našem školstvu.
Ali iza svake moje ocjene stoji samo rad i trud učenika.
Doista bilježim svaku aktivnost. Svaki izraz znanja. Svaki izraz kreativnog mišljenja.
Ocjenjujem eksperimentalne radove, radne listiće, teoretsko i praktično znanje.
Nadam se skorim ispravcima. Iako znam da će se odugovlačiti do zadnjeg dana polugodišta.
Ipak, dan je imao više pozitive. Jako dobar rad u grupama. Puno novih ideja.
----------------------------------------------
Konačno sam se naviknula na drugi auto. Zovem ga Tenkić. Vožnja mi je postala zen aktivnost.
Doduše, vozim se u kolonama. Slušam tu i tamo USB zaostao od muža. Muž mi sluša metal.
Ali dođe savršeno u ova maglovita jutra. Instant buđenje.
Moram mu priznati da ima nešto u toj vrsti glazbe. Na prvu djeluje agresivno.
Ali meni ima osjećaj kao suočavanje s vlastitim strahovima, ta vrsta glazbe.
A svi mi imamo nekakve strahove. Onako, podsvjesno, iskonsko.
.--------------------------------------------
Sutra izlazim. Ako se izlaskom može zvati odlazak u prvu birtiju na pivo.
Ali ne veselim se pivu. Veselim se društvu dvije drage osobe.
Imamo dosta razgovora za nadoknaditi. Sjećanja koja treba probuditi.
I tako... Veselim se vikendu. Radni tjedan je bio dug. Treba mi malo odmora.
Post je objavljen 08.11.2019. u 22:05 sati.