U mojih nekoliko života imala sam svega nekoliko konstanti.
Čak je pretjerivanje u kavi i cigaretama relativno nova pojava.
Do prije par godina sam vidjela sebe kao nepušača.
Iako sam zapalila s vremena na vrijeme.
Ali u tom trenutku nisam bila ovisnica. Sad to definitivno jesam.
------------------------------------------
Do prije par godina vidjela sam se kao nestabilnu, ali zdravu osobu.
Doduše, nisu još smislili šifru kojom bi me opisali u potpunosti.
Ali sad shvaćam zašto sam trebala pomoć te jeseni prije 8 godina.
Ljudi su dolazili i odlazili. Život se odvijao, a ja sam stajala i gledala.
Pa sam malo tonula u mrak, malo se dizala. I ponovo sam tu.
Imala sam vrlo malo konstanti u životu. Doista malo.
Postoji svega nekoliko ljudi koji su me poznavali prije većine promjena.
Osim obitelji, naravno. Tu je i moja najstarija prijateljica.
Shvatila je da se nešto mijenja nekih davnih jeseni, ali nije znala što.
Ali bila je tu. Jedna od mojih rijetkih konstanti.
Osoba koja me znala u svim mojim životima.
Od praktički predškolskog djeteta do naših trideset.
Ona me zna podsjećati na vrijeme koje sam zaboravila.
Gubim sjećanja, možda zato toliko intenzivno pišem.
Smije se našim dogodovštinama. Prepričava mi ih.
Osjećaj je nekako utješan. Imam vlastitu povijest.
Za osobu koja živi u trenutku to znači puno.
"Znaš li ono kad smo ...?" Nekad ne znam. Podsjeti me.
------------------------------------------
Interes za znanost i ljubav za jednadžbe isto su se javile relativno rano.
Voljela sam matematiku dok nisam našla kemiju.
A voljela sam kemiju dok nisam upoznala filozofiju.
Onda sam ih sve skupa slila u jedno. Čudna formula, znam.
Ali funkcionira. Ali isto sve to djeluje kao moja konstanta.
Volim istraživati različite teorije i mišljenja. Proširivati perspektive.
------------------------------------------
Kad ne znam što sam, vratim se na važne ljude i važne stvari.
One koji su me obilježili. Mnogo je ljudi ostavilo trag.
Barem na trenutak. Za neke se nadam da će biti tu doživotno.
------------------------------------------
U jednom komentaru sam napisala da se najbolji i najgori pamte.
Mislim da to za mene stoji. Pamtim samo najljepše i najgore događaje.
Ljude koji su me promijenili ili najbolje ili nagore.
Na njih se uvijek vratim. Moja referentna točka.
Najgore koristim zato da znam odakle sam krenula.
Najbolje koristim da znam kuda idem dalje.
Izgubila sam se puno puta. Bezbrojno.
I uvijek kad bih se vratila vratila bih se na to.
Odakle sam krenula. Kuda idem.
Najbolje i najgore. Upisano u meni. Moja konstanta.
Post je objavljen 06.11.2019. u 22:00 sati.