KREDIT-DEBIT-NENAPLAČENI DUG
Naslov o kojem je ovdje riječ sugerira knjigovodstvenu sintagmu samog pojma koja je redovito reduktivna i pridonosi površnoj intrpretaciji fenomena kredita, duga i posebice nenaplačenog duga, što onda nastavno uzrokuje , a u većini slučajeva i dovodi, do teorijskih, ali i praktičkih ograničenja i nesporazuma.Držim kako su zbog toga potrebna pojačana istraživanja na ovom području kako bi se isključile brojne kontroverze i nesporazumi u teoriji i praksi ovdje naglašeno nazočni.
U nenovčanom gospodarstvu(trampa) kredit ne postoji, a proces reprodukcije ostvaruje se u zatvorenom krugu proizvodnje i potrošnje što i danas treba naglasiti postoji kao ideal koji se djelomično ostvaruje u uvjetima kružnih teorijskih obrazaca i modela. Valja podsjetiti kako su temelji upravo, planskog gospodarstva, bili postavljeni i izgrađeni na stanovitoj varijanti trampe,a veliki diktatori smatrali su kredit izrazom ljudske slabosti(Napoleon).Unatoč rečenom potrebno je naglasiti, kako trampa u modernom vremenu stvara iluziju o njenim mogućnostima u odnosu na proces reprodukcije, posebice u slučajevima kada se radi o naprednim tehnologijama čija uporaba se kontrolira, premda štetne posljedice takvih postupaka redovito tržište razotkriva i penalizira.
Širenjem razmjene,a time i podjele rada i pojavom novca kao posrednika u procesa razmjene, dolazi do dislokacije procesa reprodukcije u vremenu,što onda isključuje trampu i mnogobrojne njene derivate, a o čemu govore povijesni događaji u brojnim slučajevima koji su obilježili već i predkrščansku a napose pak i krščansku civilizaciju.
Za razliku od rečenih knjigovodstvenih i formalno-pravnih interpretacija koje imaju pretežito formalni karakter valja međutim naglasiti kako dug i kredit bitno određuju reprodukciju gospodarstva i društva, odnosno kako determiniraju odnose i tijek reprodukcije samog gospodarstva i društva u cjelosti. Kod toga najprije držim treba ustvrditi kako kredit i dug ne predstavljaju jednoznačnice u odnosu na proces reprodukcije što se redovito sugerira(dva lica istog procesa), odnosno kako suprotno ta dva ekonomska mehanizma najprije omogućuju sam tijek proizvodnje i potrošnje.Radi se o procesu kojim se sredstva štednje transformiraju u sredstva potrošnje, dakle o reprodukciji kao temelju gospodarstva i društva upravo čime se osigurava opstanak društva u sadašnjosti ali i budućnosti.Kredit , dug kao i nenaplaćeni dug, unatoč prividu jednoznačnosti igraju upravo u procesu reprodukcije bitno različitu ulogu.Kredit otvara novu strukturnu konstelaciju reprodukcije, dok dug održava njenu staru konstelaciju.Upravo zbog toga dug mora potvrditi višak vrijednosti u odnosu na kredit.Ta karakteristika ukazuje na zakoniti odnos kredita i duga, odnosno govori o potvrdi kako je i ovdje nužno naćela ravnoteže u samom tom odnosu uostalom kao i u slučajevima u odnosu na ostale ekonomske fenomene.Sredstva štednje plasirana u reprodukciju stvaraju novu sliku svijeta i pokreću nove civilizacijske i kulturološke obrasce. Remečenjem te ravnoteže javljaju se duboki strukturni poremećaji i opasne disfunkcije u ekonomskom sustavu.
Ono što ekonomsku teoriju i praksu posebice zanima je dospjeli a nenaplačenidug. U formalno-pravnom smislu,dospjeli a nenaplačeni dug znaći da dužnik svoju obvezu prenosi na vjerovnika što znaći da grubo remeti proces reprodukcije,odnosno u njemu sadržano načelo ravnoteže.Pojava nenaplačenog duga u procesu cirkulacije novca zabilježena je u Starom vijeku, a već u Novoj eri, negdje od 18 stoljeća,nenaplačeni dugovi,primjećuje se, počinju osjetno utjecati na proces reprodukcije(J.Lou, Afera tulipana i dr)).Primjećuje se također već od tada, kako ti dugovi detektirani u području novca rastu brže od raspoložive novčane mase što redovito izaziva inflaciju, ili pak teške gospodarske i društvene bankrote.Međutim sve jasnije postaje kako u odnosu na uže i šire novčane sustave manevarski prostor za neutralizaciju problema duga također jača kao i spoznaja o njegovoj zakonitosti. Naime, danas je evidentno kako nenaplaćeni dug ima objektivnu dimenziju koju uporabom novčano mehanizma financijka rješenja danas poznaju.Rječju, nenaplaćeni a dospjeli dug, potvđuju se sve više kao realna kategorija sustava koju je dakle moguće objektivizirati. Najsvježiji primjer tomu jesu kretanje tog duga nakon razdoblja 2008. godine kada ekspanzivni rast globalnog duga zahvaljujući još bržem rastu globalne novčane mase biva neutraliziran i bez inflacijskih ili pak kriznih učinaka.Treba kazati kako je nužno problematici globalnog nenaplaćemog duga pristupiti diferencirano, budući da su pojedinačni dugovi generirani brojnim objektivno zadanim činiteliima:stupnjem razvoja, geopolitičkim datostima, prirodnim resursima i dr.Slijedom iznesenog prosljeđuje kako dospjeli a nenaplaćeni dug treba definirati kao zakonitost globalnih razmjera čije uzroke treba proučavati s pozicija globalnog sustava, ali i pojedinih nacionalnih sustava (valuta) i širih valutnih sustava(dolar,euro, yuan i dr.).
Pitanja koja se u odnosu na nenaplaćeni dug otvaraju nisu dakle vezana uz prijepore u odnosu na njegovu objektivizaciju već se ona u prvom redu odnose na valorizaciju duga u odnosu na gospodarski rast i stabilnost.Ovdje se pojavljuju dva teorijska objašnjenja.Prema liberalnoj tezi dug je neopozivo štetan i govori o malformaciji sustava s negativnim utjecajem na ravnotežu i rast, dok prema intervencionističkom stajalištu on predstavlja prednost, ali u objektivno zsdanim granicama.Objektivizacija duga mora biti zadana(subjektivni činitelj) tvrde intervencionisti dok ju liberali prihvaćaju jedino kao tržišno utvrđenu sastavnicu.Aktualne gospodarske okolnosti daju prednost intervencionistima upravo zbog ekspanzivne monetarne politike koja determinira njihov opseg bez inflatornih posljedica.Međutim liberali upozoravaju kako je nizak dugovni saldo plaćen sekularnim gospodarskim rastom, deflacijom niskom cijenom sirovina i hrane i globalnom nezaposlenošću.
U Zagrebu,05.11. 2019. B.Lokin
Post je objavljen 06.11.2019. u 10:04 sati.