Moral je nešto što bi većini ljudi trebalo biti zajedničko kad određuju je li neki njihov postupak pravedan u odnosu na druge ljude. Iako bi trebalo da je to ujednačeno kod svih ljudi vidimo da se u stvarnom životu javljaju razlike kod tumačenja svakog pojedinca što je moralno, a što nije.
Tako postoji općenita definicija morala koja kaže da je to skup pravila u društvu kojim se određuje što je dobro i loše. Ono što bi većini bilo isto kad se čovjek nađe u određenoj situaciji. Moral je prepušten svakom čovjeku na prosudbu u trenutku kad treba djelovati nakon što je promislio kako će djelovati (i hoće li uopće).
Recimo da se našao u situaciji da mu je trgovkinja izvratila sto kuna više. Koliko ljudi, toliko ćudi, svatko će reagirati drugačije. Netko bi zadržao novac iako zna da će blagajnica na kraju smjene vjerojatno sama morati platiti manjak. Dakle, netko će misliti samo na svoju korist i u tom slučaju bismo to ocijenili kao nemoralno i sebično. Jer je osoba iskoristila priliku, situaciju da bi samo sebi udovoljila.
Moral se uči u obitelji i školi, ali većina je rođena na određeni način pa sve škole svijeta ne mogu ispraviti one koji ne mare za druge ljude. Njihova svijest o lošim posljedicama za druge ne postoji. Na zamišljenoj ljestvici od jedan do sto, neki ljudi poput psihopata i sebičnjaka imaju svijesti o moralu točno nula.
To je usko povezano i s grižnjom savijesti, odnosno koliko ćemo sami sebe mučiti nakon što smo nepravedno postupili prema drugima. Tako ako unaprijed znamo da ćemo se kajati, osjećati loše, tjeskobno jer znamo da smo imali izbor pa smo odabrali baš štetu za druge, mučit ćemo sami sebe kasnije. Ta grižnja savijesti nas spriječava da isključivo mislimo na sebe i svoj profit. Ne samo zato što možemo zamisliti kako će se osjećati druga osoba, ne samo da imamo suosjećanja već štitimo i sebe od vlastite kazne besanih noći i prisjećanja na pogrešno djelo.
Pragmatska svijest je tu da ocijeni prikladnost sredstava za neki praktični cilj pa možemo znati da je recimo alkoholiziranje do besvijesti loše za zdravlje.
Estetska svijest nam služi da razlikujemo lijepo od ružnog.
Dakle, moral nije samo ono što po definiciji neko društvo smatra poželjnim ponašanjem već i koliko smo u svojim genima i odgoju oblikovali svatko za sebe pravila koja ćemo nositi u sebi svakodnevno kad mislimo kako ćemo djelovati uvažavajući osjećaje ljudi oko nas. Ili možda ne uvažavajući osim samo ono što nama paše. Tko bi to znao? Prilika čini lopova, kažu tako da je i moral vrlo subjektivna kategorija.
Ja prva sam svakakva i ovisi imali li kamera i očiju oko mene ili je sve prepušteno samo mojoj procjeni. Mogu biti zbilja svakakva, ali ne prema potrebitima, prema onima u lošijem položaju od mene. Nešto kao Robin Hood.
Link knjige
Post je objavljen 05.11.2019. u 02:04 sati.