Sutra (zapravo - već danas, jer ponoć je prošla) idem na neku kavu.
S nekim prema kome su trenutno usmjereni svi moji radari.
I znam - pričati ću opet iste, izlizane priče. Koje su istinite, proživljene, priče koje predstavljaju mene na jedini način na koji se želim predstaviti - istinom.
I što tu ne valja?
Sve.
Ne valja to što znam da moje priče postižu efekt. One osvajaju, znam to. Uvijek ih tako lijepo, zanimljivo ispričam znajući da pogađaju cilj, i to svoj toj istini daje prizvuk laži.
Razmišljam o tome večeras i, ovog trena, mrzim te svoje priče. Zapravo - sramim ih se. Sramim se načina na koji ih koristim.
Uprljao sam svu istinu o sebi, koristeći ju da bih ostvarivao ciljeve.
Možda sutra pokušam drugačije. Ne znam još kako, ali drugačije. Zbog te žene koja mi je lijepa i zanimljiva.
Zbog loše sreće koju su mi donijele te uklete priče.
Možda pokušam nekako drugačije.
Post je objavljen 05.11.2019. u 00:48 sati.