Ne znam mogu li obećati vječno.
Što više mislim, sigurnija sam da ne mogu.
Živim u ovom prolaznom obliku.
Obliku koji se stalno mijenja.
Rastače se, ponovo materijalizira.
Razbija se u milijarde komadića.
Sastavlja opet u novu sliku.
Kad sam bila tek dijete,
Vjerovala sam u zauvijek.
Sad vjerujem u konačnost.
Čak i zvijezde izgaraju, umiru.
Šalju svoj zadnji sjaj u Svemir
Dok se same gase u bljesku svjetla.
Ne, ne vjerujem u vječnost više.
Ne u vremenskom trajanju.
Vjerujem u trenutak. U život.
Vjerujem da se u trenutku
Mogu naći sve, baš sve
Naše vječnosti i konačnosti.
Živim. Živim za ljude koje volim,
Živim radeći stvari koje volim.
Znajući da ću se i ja jednog dana ugasiti.
Post je objavljen 04.11.2019. u 10:56 sati.