Marketing
Kraj je rujna i mjesec dana je prošlo otkako smo se vidjeli.
Još prije tri mjeseca smo bez razmišljanja kupili kartu za Munchen iz Zagreba. Flixbus je imao akciju od 1kn za razne rute a mi smo izabrali Munchen zbog Oktoberfesta. S obzirom da smo potrošili samo 2kn za karte, nismo previše ni planirali oko tog putovanja.
Na kraju smo ipak odlučili da bi bilo šteta da ne odemo i propustimo tu priliku. Uzeo sam tjedan dana godišnjeg odmora i našao smještaj blizu Munchena.
Dogovorili smo da se nađemo u Zagrebu te smo otišli u kafić kraj autobusnog kolodvora. Padala je kiša. Polazak je bio u subotu navečer, a u Munchen smo trebali doći ujutro oko 9h.
Iako smo išli sa Flixbus-om (koji slovi kvalitetom kao jedan od najboljih prijevoznika), autobus je bio prljav, mokar od kiše a utičnice za punjenje mobitela su bile u kvaru.
Na kraju smo došli oko 10h tj. sat vremena kasnije zbog gužve na hrvatsko-slovenskoj granici.
U smještaj smo mogli ući tek od 15h pa smo odlučili ostaviti kofere na željezničkom kolodvoru i krenuti do dvorca Neuschwanstein.
Kupili smo karte za vlak te sjeli na dvosatnu vožnju do grada Fussen-a.
Nakon toga smo ušli u autobus koji nas je odveo blizu dvorca, pa smo sjeli i u drugi autobus koji nas je popeo skroz gore do dvorca.
Neuschwanstein (u prijevodu Novi labuđi kamen) je jedan je od najpoznatijih dvoraca i romantičnih prizora na svijetu. Ovaj je dvorac poslužio i kao popularni predložak bajkama koje je na platnu oživio Walt Disney.
Tamo je bila jako velika gužva te smo za pogled sa mosta čekali u redu nekih 20tak minuta. Predivan je dvorac i bila bi stvarno šteta da ga nismo posjetili. Savršeno bi se uklopio sa dvorcima iz Portugala tj. Sintre. Vidjeli smo još i drugi dvorac Hohenschwangau koji nas nije toliko oduševio.
Nakon toga smo se vratili do Fussen-a i prošetali malo gradom te sjeli na ručak. Jeli smo bavarske bijele kobasice sa kupusom i okruglicama. Bilo je fino.
Nakon ručka smo sjeli na vlak i vratili se u Munchen. Bili smo previše umorni od svega pa smo odlučili otići u smještaj.
Naš hotel se nalazio u drugoj zoni tj. 12 km od centra grada pa nam je trebalo sat vremena da dođemo do njega. Čim smo došli i legli nismo se više ni pomakli iz kreveta.
Idući cijeli dan smo istraživali Munchen.
Prvo smo došli do glavnog trga Marienplatz gdje se nalazi impresivna vijećnica.
Zatim smo šetali preko Karlsplatz-a tj. još jednog trga do Botaničkih vrtova.
Kratko smo odmorili pa produžili do Koningsplatz-a, zatim Odeonplatz-a i onda ušli u poznati Engleski vrt.
Engleski vrt je najveći svjetski park, veći čak i od Central parka u New Yorku, i moglo bi ga se mjesecima obilaziti.
Vidjeli smo još i kako surfaju surferi na rijeci u parku.
Ručali smo u centru u McDonaldsu.
Kupili smo suvenire i obišli smo najpoznatiju i najveću pivnicu na svijetu Hofbrauhaus.
Želja mi je bila vidjeti i stadion od Bayern Munchen-a i čuvenu Alianz Arenu koja je bila na periferiji grada.
Uzeli smo turu na njemačkom jeziku (jer bi na engleskom čekali sat vremena) i uživali sat vremena u razgledavanju stadiona.
Nakon razgledavanja smo napokon otišli i na Oktoberfest.
To je tamo cijeli zabavni park na ogromnoj površini sa pivnicama i štandovima. Svi ljudi u gradu, pa tako i na Oktoberfestu, od starih do mladih nose dirndl i lederhosen. Svi su sretni i nasmijani i jako je sve zabavno.
Sutra ujutro smo išli autobusom do Beča. Došli smo oko 12h, malo smo prošetali gradom pa sjeli na ručak u austrijski restoran.
Ti si naručila cordon bleu a ja gulaš. No taman kada smo dobili hranu, počinje drama. Jedna starija žena do susjednog stola se počela gušiti tj. zapela joj je hrana u grlu. Konobar joj je pokušavao pomoći a njena prijateljica nije znala broj od hitne pomoći. Nismo se htjeli miješati jer ne znamo njemački jezik. Žena se odjednom srušila pred našim stolom i sva je problijedila. Ležala je tako nepomično pet minuta i mislili smo da je gotova. Izgubili smo apetit i nije nam više bilo do jela.
Kad odjednom diže se, kaže da joj je dobro, odlazi u wc i govori da ne treba pomoć. Došla je zatim i hitna, te su je odveli u vozilo da joj izmjere tlak. Na kraju je sve dobro završilo, te smo pojeli, zalili to sve sa šnapsom i otišli u smještaj.
Kratko smo odmorili pa išli do prekrasnog dvorca Schonbrunn. Nakon toga smo obišli i sam centar Beča. Grad je stvarno predivan. Iznenadilo me što se u svakom prolazu, u svakom metrou, autobusu čuje naš jezik. Grad je doslovno pun ljudi iz bivše Jugoslavije.
Sutradan smo se uputili do dvorca Belvedere, no jaka kiša nam je malo poremetila planove.
U Beču nema kao kod nas kioska ili trgovina na svakih nekoliko metara. Tu smo izgubili preko sat vremena dok nismo naišli na neku trgovinu i kupili kišobrane.
Nakon tog smo obišli zabavni park Prater, a potom otišli na ručak u australski restoran. Naručili smo australsku platu sa krokodilom, klokanom, skakavcima i batatom plus pileća marinirana krilca i pivo.
Oduševio nas je svaki komad te plate kao i to što smo probali nešto novo.
S obzirom da je Bratislava udaljena pedesetak kilometara odlučili smo da i to vidimo.
Nakon ručka smo otišli do autobusnog kolodvora i nakon sat vremena bili u Bratislavi.
Tamo je također bila kiša, ali to nas nije omelo u razgledavanju.
Obišli smo centar, Plavu crkvu, slikali se sa Čumilom – radnikom koji gleda prolaznicama ispod suknji ili jednostavno zabušava u radno vrijeme.
Popeli smo se i do dvorca Bratislavsky Hrad sa kojeg se pruža pogled na cijeli grad i Dunav. Simpatičan grad.
Nakon toga smo sjeli u autobus te krenuli natrag u Beč. Prvi put smo putovali sa prijevoznikom RegioJet i bili smo oduševljeni sa udobnim kožnim sjedalima i gledanjem filmova i slušanju glazbe na tablet ekranimu ispred svakog putnika.
Idući dan smo imali let do Zadra, pa smo hvatali vlak do zračne luke. Za divno čudo, nisam bio sumnjiv na aerodromu te je check in i skeniranje dobro prošlo. Putovali smo prvi put sa Eurowings-om te smo u avionu sjedili zajedno. Ali ko za vrag, ispred nas je bilo dijete koje je cijeli let vrištalo bez prestanka a iza mene dijete koje je udaralo nogama u moje sjedalo.
Nakon što sam oglušio od dernjave i dobivenih batina od mališana, raspuhala nas je snažna bura čim smo sletili.
Sjeli smo zatim na autobus do autobusnog kolodvora, pa drugog do Vodica.
U Vodicama smo proveli jedan dan uživajući u odmoru i punjenju baterija za prijateljevo vjenčanje u Kaštelama. Uspio sam se čak i okupati na Plavoj plaži.
U petak navečer smo došli u Split, kratko pričali sa tvojojm bakom i mamom a zatim išli na druženje kod prijatelja u stan. Pili smo i pričali do jutarnjih sati.
Sutradan smo išli na vjenčanje. Većinu vremena smo proveli na plesnom podiju i bili smo do 3h. Sutra ujutro sam već kretao doma jer sam u ponedjeljak radio.
Iako naporno, meni je bilo predivno i u Munchenu i u Beču i jedva čekam naše iduće avanture i dogodovštine. Vtp :*
Post je objavljen 16.10.2019. u 19:52 sati.