Upao sam posljednjih dana u natezanje s bulumentom raspamećenih mainplainingašica. (Taj termin je nedavno u članku na Indexu objasnio Gordan Duhaček. Mainplaining je ponašanje onih koji bolje od autora znaju što je napisao, pripisuju mu, imputiraju nerečeno i previđaju, oglušuju se na ono stvarno napisano, rečeno.)
Žalim se da me neki ovdje nepažljivo čitaju, ali u tome ima pravde jer svi jednako nepažljivo čitaju i komentare onih koje su se na me obrušile/obrušili, pa vjerojatno i onih koji su me dobro shvatili pa me podržavaju. Naime, primijetio sam jedan osobit motiv koji se nekoliko puta ponovio, ali ama baš nitko nije na njega odgovarajuće reagirao. Ne znam da li zato jer su oni koji su ga primijetili suglasni, pa nemaju što nadodati ni zašto se usprotiviti, ili zato jer su ga jednostavno previdjeli.
Pronađite taj motiv u sljedećem odlomku:
„Naš argument jest da ako, kako ti tvrdiš, da bi nešto bilo silovanje mora uključivati nasilje, jest da je sam čin penetracije nasilje, jer se strani predmet (neželjeno spolovilo) silom gura u žensko spolovila. Jer se definitivno ne gura milom. Jeli ta sila razorna, ili tek dostatna da penetrira bez ozlijede. ne mijenja na činjenici da je to primjena sile.“
Zamjeravateljica kuca na otvorena vrata - ako se nešto silom gura (bez obzira da li razorno ili glatko) onda je to primjena nasilja, naravno da nitko ne podnosi nasilje milom - to je upravo ono što sam ustvrdio, da nema silovanja bez nasilja. Na kraju odlomka ponavljanjem dodatno potvrđuje, dodatnim potvrđivanjem pojačava „da je to primjena sile“.
Što se tiče silovanja, oponira mi tvrdeći isto što i ja! Ako to nije kratki spoj u mozgu, ne znam što je.
Naizgled, tome se nema što zamjeriti, ta tvrdimo isto i ona i ja. Međutim, to je samo naizgled. Tvrdimo isto što se tiče silovanja, ali ne što se tiče penetracije.
Naizgled ona kaže: ako nema drugog nasilja osim nasilne penetracije - već i to je nasilje. Nažalost, ono što zaista kaže, penetracija je sama po sebi nasilje, nenasilna penetracija je naprosto nemoguća, ne postoji; nenasilna penetracija je drveno željezo bez obzira da li je žrtva (žena) željela ili ne željela, da li je prizivala ili odbijala.
Ako se odlomak oljušti poput luka, skidanjem vanjskih slojeva dolazimo do suštine: po onoj koja je to napisala „sam čin penetracije (je) nasilje“.
Poruka: ne dajte se penetrirati jer je to nasilje!
Sljedeća furija koja se na me obrušila isti stav iznosi neprikriveno savjetujući mi da prihvatim „činjenicu da je i penetracija fizička sila“.
Odoka, bez provjere, isti stav je izgmizao ispod kamena i uzdigao svoju gadnu glavu ovih posljednjih dana što se natežemo oko iste teme barem pet puta. I nikome ništa?! Meni se svaka riječ odmjerava na krivo baždarenoj apotekarskoj vagi, a na ovo su svi slijepi?! Ma još gore! Nisu svi te stavove previdjeli. Jedan od njih - sad sam provjerio - privukao je devet „lajkova", devet osoba koje su ga pročitale su suglasne s njim.
Zaista, ono što nikada nigdje nisam tvrdio da je čin penetriranja sam po sebi nasilje. Za mene je to jedan od vrhova intimnosti između dva ljudska bića. Žao mi je žena čije je iskustvo da je penetracija sila (neželjenim stranim predmetom). Po mom iskustvu penetracija je plod uzajamne privlačnosti, nije prodiranje ni onom silom kojom se prst gurne u tijesto nego rezultat silnica kao između dva različita pola magneta koji se teže sljubiti.