Hrvatske rukometaše u siječnju očekuje Europsko prvenstvo u Austriji, Švedskoj i Norveškoj. Kao i mnogo puta do sada, Hrvatska se nalazi u širem krugu favorita za zlato. Nažalost, već godinama nismo igrali finale, pa sukladno tome nismo u najužem krugu pretendenata za sam vrh. Međutim, uvijek su naši rukometaši tzv. "dark horse" velikih natjecanja. Razlog tome nije loš igrački kadar, već loše nacionalno prvenstvo. Gotovo pa možemo govoriti o monopolu jednog kluba(Zagreb), bez adekvatne konkurencije.Upravo oni su jedini osvajači nacionalne lige od hrvatske samostalnosti. Većina naših igrača nastupa u najjačim klubovima Europe.
Domagoj Duvnjak godinama uspješno igra za Kiel , Igor Karačić s početkom sezone 2019./2020. i službeno će postati član poljskog Kielcea, a Manuel Štrlek brani boje Veszprema. To su ponajbolji Kauboji, a tu je još i Luka Cindrić. Upravo njegov transfer iz Kielca u Barcelonu bio je jedna od najvećih priča rukometnog mercata ovoga ljeta. Za naše prilike imao je dosta neobičan rukometni put. Karijeru je započeo u Karlovcu, iz kojeg odlazi u makedonski Metalurg. Tamo bilježi uspješne nastupe pod paskom Line Červara . Nizom kvalitetnih predstava u nebeskoplavom dresu Metalurga skrenuo je pozornost na sebe. Primjetili su to skauti Vardara , najvećeg rivala Metalurga. Nakon transfera u Vardar kojim je razbjesnio navijače svog bivšeg kluba, odmah je postao lider , predvodnik vanjske linije zajedno s našim Igorom Karačićem. U dresu Vardara ima osvojen naslov europskog prvaka 2017. godine. Nakon toga priključuje se Manuelu Štrleku u redovima Kielcea. Nakon uspješne sezone u Poljskoj , prelazi u redove katalonskog giganta Barcelone. Osim stožernih igrača, imamo puno talentiranih juniora, prije svega mislim na igrače koji su na nedavnom mundijalu igrača do 21 godine starosti osvojili srebrnu medalju.
Fran Mileta , Karlo Godec, Josip Šarac, Ivan Martinović, Filip Vistorop i Halil Jaganjac kucaju na vrata seniora, a mislim da neke od njih možemo očekivati barem na proširenom popisu igrača za siječanjski Euro. Mislim da zaslužuju šansu, moramo unijeti svježu krv, jer možda upravo to bude ključ za rezultatski iskorak.Vjerujem da smo svi "siti" ispadanja u polufinalima ili čak skupini. Ako tražimo način za rušenje najvećih rivala Francuza, jednostavnog odgovora nema. Prije svega igrači moraju riješiti psihičku barijeru u glavi koju imaju u utakmicama protiv njih. Kvalitetu za nadmetanje s njima imamo , iako smo ipak nešto lošiji nego prethodnih godina. Također neki igrači bi morali "objesiti patike o klin" i ustupiti mjesto nekom od darovitih juniora. Šebetić i Bičanić nemaju kvalitetu za nacionalni dres. Dok oni pružaju loše igre, svoju šansu čekaju Novak, Sršen, i Ivan Martinović koji je proglašen najboljim juniorom svijeta. Jerko Matulić nikako da stekne punu afirmaciju, zašto onda ne dati šansu Mileti, najboljem desnom krilu svijeta na juniorskom mundijalu. Stipe Mandalinić nakon teške ozljede nikako ne uspijeva uhvatiti pravi natjecateljski ritam, dok Halil Jaganjac igra fantastično.
Kada je riječ o klupskom rukometu, kao što ranije istaknula još uvijek dominira Zagreb, međutim sve bolji je i našički Nexe, koji je "gladan " trofeja. Lani su postigli izniman uspjeh plasmanom na završni turnir SEHA lige. Prije dvije godine igrali su i četvrtfinale EHF kupa, umalo bacivši na koljena favorizirani Fuchse Berlin . I Nexe i Zagreb su pretežno okrenuti razvoju talentiranih igrača, pa tako aktualni državni prvaci u svojim redovima imaju slovenskog wunderkinda Aleksa Vlaha, dok Našičani u svom rosteru imaju velikog hrvatskog talenta Halila Jaganjca, darovitog pivota Gianfranca Pribetića , potom Marina Jelinića koji igra vrlo dobro na lijevom krilu.Najveći Nexeov problem je pozicija razigravača, Ante Gadže otišao je u metropolu, baš kao i pivot Marin Šipić, a adekvatne zamjenu nisu pronašli. Uglavnom, čekaju nas napeta sezona u kojoj saznajemo mogu li naši rukometaši izboriti finale i je li stiglo vrijeme za detronizaciju prvaka u domaćem prvenstvu.
Post je objavljen 03.11.2019. u 11:21 sati.