Ovo je za mene pravi biser:
"Ono što se sugerira pod pojmom duša, jastvo, ego ili da upotrijebimo sanskrtski izraz atman je da u čovjeku postoji trajni, vječni i apsolutni entitet, koji je nepromjenjiva suština iza promjena pojavnog svijeta.
Prema nekim religijama, svaki pojedinac ima takvu pojedinačnu dušu koju je stvorio Bog i ona, poslije smrti, vječno živi u paklu ili na nebu; njezina sudbina zavisi od presude tvorca. Prema nekim drugima, ona prolazi kroz bezbroj života sve dok se potpuno ne pročisti i postane konačno sjedinjena s Bogom ili brahmanom, Sveopćom dušom ili atmanom, iz kojeg je prvobitno proistekla. Ova duša ili jastvo u čovjeku je ono što misli, ono što osjeća, primatelj nagrada i kazni za sve svoje postupke, dobre ili loše. Takav je pojam nazvan idejom jastva.
Budizam stoji jedinstven u povijesti ljudske misli poričući postojanje takve duše, jastva ili atmana. Prema Budinom učenju, ideja jastva je jedno izmišljeno, lažno vjerovanje, koje nema nikakvog uporišta u stvarnosti i stvara pogubne misli vezane uz "ja" i "moje"; sebičnu želju, pohlepu, vezanost, mržnju, zlovolju, ponos, taštinu, egoizam i ostalo.
Budino učenje ne podržava ovakvo neznanje, slabost, strah i želju, već teži prosvjetljivanju čovjeka njihovim uklanjanjem i razlaganjem, udarajući pravo u korijen. Prema budizmu, naše ideje Boga i duše su lažne i prazne. Mada vrlo razvijene kao teorije, sve su one izuzetno suptilne mentalne projekcije, zaogrnute u jednu razrađenu metafizičku i filozofsku frazeologiju. Ove ideje su tako duboko ukorijenjene u čovjeku i toliko mu bliske i drage da on ne želi razumjeti bilo kakvo učenje koje ih poriče."
Rahula prije i poslije ovih odlomaka detaljnije razlaže ove ideje, koje meni imaju smisla, dok mi silne filozofije o postojanju jastva, u ovom ili onom obliku, upakiranom u ovu ili onu ambalažu, ne drže vodu, mislim da su tlapnja. Slično kao što je objašnjeno u sljedećem odlomku:
"Dvije ideje su psihološki duboko ukorijenjene u čovjeku: samozaštita i samoočuvanje. Radi samozaštite čovjek je stvorio Boga, od koga zavisi njegova zaštita i sigurnost, baš kao što djeca zavise od svojih roditelja. Radi samoočuvanja čovjek je začeo ideju jedne besmrtne duše ili atmana, koji će živjeti vječno. U njegovom neznanju, slabosti, strahu i želji čovjeku su potrebne ove dvije stvari da ga utješe. Otuda on za njih prianja tako duboko i fanatično."
Može se zaključiti da su religije ljudska izmišljotina stvorena zbog ta dva razloga, odnosno nisu proizašle iz stvarnosti. I dalje, religije su za ljude koji su mentalno djeca, dok je pronicanje u stvarnost za mentalno odrasle i istinski zainteresirane za pravu stvar. I napokon, iz svega proizlazi nepobitna činjenica da ovu planetu naseljavaju ljudi koji stare, ali ne sazrijevaju.
Post je objavljen 03.11.2019. u 09:33 sati.