Budim se nekoliko puta obe noci.
Uglavnom, cim me terapija za spavanje popusti.
Gledam voljeno bice s druge strane kreveta.
Spava tako mirno.
Nadam se da sanja nesto lijepo.
Cuvam mu snove.
Odlazim na kat i palim cigaretu.
Bila je nekako teska noc.
Ujutro sam mutna sve do prve kave.
Odlucna sam ipak da je popijemo zajedno.
Volim vikende ujutro jer se onda mozemo buditi zajedno.
On radi u tri smijene tako da nam se rasporedi tokom tjedna cesto preklapaju.
Nedostaje mi tad njegova toplina.
Zagrljaj.
Prije svega nekoliko godina nisam mislila da sam u stanju voljeti vise.
Sve moje prosle ljubavi zavrsavale su katastrofalno za sve upletene.
Bila sam povrijedjena i povredjivala sam.
Njega nekako pazim.
Stitim od sebe same.
Iako, on je prva osoba koju volim, a da je dovoljno jak da me podnese. Ne gubi prisebnost ni kad me gleda unutar epizode. Zna da me moze vratiti tako da me samo stisne, daje mi toplinu i ljubav sve dok se ne vratim iz svojih pohoda na vjetrenjace.
Njega zelim zadrzati sve dok me ima.
Cuvati ga sve dok me ima.
Voljeti svim svojim bicem.
Zasluzuje to.
Post je objavljen 03.11.2019. u 06:54 sati.