Marketing
DUŠNI DAN (Zamet, 2. XI. 1997.)
Na groblju smo, na mjestu svoje istine. Naš stav prema grobu i smrti je odraz našeg stava prema životu. Groblje je ogledalo u kom prepoznajemo svoj život. Neugodnost pred grobom, je neugodnost pred temeljnim životnim pitanjima. Bojimo se groblja jer mu ne znamo smisao; a ne znamo smisao smrti jer ne znamo smisao života.
Doista: zašto postojim? Nitko me nije pitao da li želim živjeti; gurnut sam u život i moram živjeti. Nitko me neće pitati da li želim umrijeti; doći će dan kad ću to morati, htio ili ne. Zagonetka ... pred kojom čovjek kao da se cio život pita dok mu na koncu šakom zemlje ne začepe usta.
Smrt je tek završnica životne mudrosti, koja se zove umiranje. Naučiš li čovjeka umirati, naučio si ga mudro živjeti. Jer nije tek zadnji dan života dan naše smrti; htjeli ili ne mi svaki dan umiremo. Prisiljeni smo na rastanke, pozdrave ... Život nije ništa drugo doli zbir umiranja. Smrt je bolna jer je se bojimo; bojimo se jer nam se oduzima ono na čemu smo gradili svoj život.
Umreš li već sad tebi konačni dan neće biti strahotan. Umri već sad da ne bi morao umrijeti. Odvoji se od onoga od čega ćeš se i onako morati odvojiti. Utemelji svoj život na onom što ti nitko i nikada neće moći oduzeti. “Potrošit moraš život svoj prije no smrt te snađe, kad ona jednom dođe ništa od tebe da ne nađe.” Ostavi sve, tako da smrt kad dođe nema moći nad tobom.
Jer tvoj život je samo ono što ostaje i kad umreš.
Komentar Blaženstava
Post je objavljen 02.11.2019. u 08:28 sati.