U susjednom gradiću večeras je svirao neki blues. Bend iz Srbije, njih 5, starih skupa valjda 400 godina, svirali su kao da u publici imaju tisuće ljudi. A ljudi je bilo cca 70.
Jer, znamo, brija je na cajkama.
Lejdiz end žentlmen, ako vam negdje blizu budu svirali The Gamblers iz Sremske Mitrovice, svakako ih poslušajte.
***************
Prošle sam godine na istom festivalu bio s nekim svojim. S istom onom osobom koju sam neki dan napokon smjestio u ladicu, žaleći jedino za izgubljenih godinu dana života, jer meni iskustva više ne treba.
***************
Sjećate li se Mini? Mini je bila valjda najveća budala u mom životu, žena koja je bolesnom ljubomorom ubila u meni svaku želju za životom, sve dok nisam jednoga dana napokon otišao.
Kad su se kockice složile, shvatio sam da je ljubomora posljedica njezine vlastite nevjere, kojom je dokrajčila i vlastiti brak. Pravi lopov misli da su svi oko njega lopovi, isto je i s ljubomorom - ako si varao/varala, misliš da to sigurno svi rade. I onda paziš na tu svoju "svojinu" od partnera, jer će inače sigurno po*ebat sve živo uokolo.
Jučer mi se to i potvrdilo, taj dojam o njezinom falšom karakteru i povijesti. Ide Mini s trenutnim frajerom kroz grad, mimoilazimo se i ona mi - namigne.
Nakon sat-dva stiže poruka na WhatsApp: "Zar nisi vidio da sam te pozdravila?"
"U mom selu to se zove namigivanje drugim momcima dok hodaš uz svog."
Još je tu, još bi nešto htjela. Vjerojatno da mi se poigra s mozgom, za što baš nema puno šanse. No, privlačna mi je ideja da ju kresnem, ostavim na stolu 200 kuna i izađem.
Toliko otprilike vrijedi.
***************
Vjerujete li u prst sudbine? Ni ja. Ali jučer, u vremenskom okviru od par minuta od tog spomenutog namigivanja, na fejzbučić-mesendžeru mi se javila žena istog imena kao Mini, odgovorom na moj ulet star mjesec dana. Dakle, prolaziš pored M,. ona ti namigne, a na mobitel ti stigne poruka od istoimene M.
Ljepuškasta, razvedena, u dobi od otprilike 40, živi u mom gradu... Chat je pokazao uzajamnu zainteresiranost, iako ne nekog presnažnog intenziteta. Onak - plaho.
Osim toga, dopisujem se već neko vrijeme s nekim 100 km udaljenim. I ta druga me baš jako zanima. Intenzitet tog dopisivanja puno je žešći. Iako - djeluje mi pomalo divlje, a to mi nije privlačno.
Sutra će spomenuta M., ova "nova" biti na istom mjestu na kojem ću biti i ja. A s ovom divljom pijem kavu prekosutra, kod nje kući.
Ne volim takvu mogućnost "izbora". Kao neki jebeni ruski rulet.
Iako - znam što ću. Usmjeriti ću se prema onoj koja mi bude manje napeta. Jer, očigledno, one "prave" do sad su bile najveća sranja. Kao da sam magnet za svaku jebenu budalu. Možda to mogu sam promijeniti.
Igra nikad ne prestaje, sve dok ju želiš igrati.
A ja sam već pomalo umoran igrač.
Post je objavljen 02.11.2019. u 01:35 sati.