... i nazad..
Kako smo ja i zakonita imali (slučajno!) slobodan dan... Rekoh ajmo nekud..
Usput smo naravo, ko što je običaj na današnji dan... obišli par grobova.. Ne na Cresu, već u Istri.. putem do Brestove pa na trajektOR.. za Cres...
Do Cresa ima samo jedna cesta pa ti netreba navigacija :))..
Tu moraš samo pazit da ne sletiš s ceste il naletiš na ovce koje pasu.. (.. iskreno neznam šta pasu.. Od kamenja ni travke ne vidiš..)..
Negdje napol puta je skretanje za Beli
(.. meni poznato iz pjesme Beli, Cres i Lubenice... od jednog lokalnog izvođača).. pa reko... ajd da vidim i taj Beli kad smo već tu..
E to je već avantura.. Em što voziš uskom cestom.. za valjda samo jedno vozilo... em na putu ovčice.. em visina (navigacija je pokazivala 360 m, mjestimice).. em kotrljajuće kamenje.. Oliti rolling stones.. pa moraš pazit da ne orubaš auto.. pa tek kad sretneš auto s kontra smjera.. moraš gledat ko će kuda... netko se mora micat.. il je zakon jačeg... A tek kad stigneš u taj famozni Beli... nemaš se kud obrnut.. Uglavnom avantura zagarantirana..
Potom istom cestom nazad.. jer, hebaj ga druge nema osim zrakomlatom..
Poslije je put do samog mjesta Cres ok, mada ovce i tud vrludaju pa stalno moraš bit na oprezu..
Cres je zimi..( dobro još je jesen..) pust.. Radnje su ko i svugdje u primorju, uglavnom sezonskog karaktera, pa su zatvorene... No ipak rade poneki restorani i kafići.. moš štogod izist i popit..
A bome i lulu zapalit... dok nam i to ne zabrane.. baš čuo na radiju da Austrija apsolutno zabranjuje pušenje u svim restoranima i kafićima te prijete visokim kaznama..
A kako mi kopiramo zapad za koji mjesec i ovi naši budu to uveli...
Dotad guštajmo na rivi uz kavu i lulu...