Razumijevanje. Pitanje je, možda i vječno, koliko smo mi zapravo u stanju razumit drugu osobu. Pitanje je često, koliko želimo razumit. Al opet, razumijevanje se more vježbat i učit. Pitanje je to i socijalne inteligencije, ali možda i pitanje ličnog opredjeljenja. Svi želimo da nas neko razumi i osjećamo se puno bolje kad smo shvaćeni. U komunikaciji jedni s drugima podrazumijevamo neki bazični temelj na osnovu kojeg se povezivamo. Al opet pitanje je koliko smo objektivno u stanju razumit drugu osobu. Razumijevamo uglavnom putem naših dooživljaja, i na osnovu toga pravimo paralele sa drugim ljudima. Pitanje je koliko možemo razumit nekoga sa iskustvima sa kojima se nismo susretali. Za takvu vrstu razumijevanja potreban je otvoren um i spremnost da se nauči nešto novo. Nisan odavno ima situaciju da upoznajen nekog novog, pa da vidin kako bi mi bilo pokušavat ga razumit, al komunikacija uglavnom ide od bazičnih stvari koje su zajedničke svima. Pa onaj osjećaj zadovoljstva kad 'imamo nešto zajedničko', sve upućuje na to da nam je jako bitno da budemo shvaćeni/razumljeni. U vezi je to posebno bitno. Razumijevanje je često i stvar navike, što duže znaš osobu bolje ju razumiješ, a ako s nekim dugo izgubiš kontakt, kasnije ti se glupo javljat jer niste više iste osobe, toliko je vrimena prošlo, ko će to nadoknadit i slično. Mada, pitanje je i da li razumijevanje i empatija idu jedno s drugim. Možemo razumit da je nekoga npr nečega strah, jer ga znamo i poznato nam je, npr ja razumin da mi se sestra boji zmija. Ali ja ne mogu doživit njen osjećaj straha od zmije. Možda da iman izuzetno izraženu empatiju, ili možda da baš istinski želin, možda bi moga to doživit. Mada je tu već granično šta je tu empatija a šta telepatija. Prijatelj mi je ima iskustvo na ayahuasci, kad su se tokom seanse svi međusobno telepatski povezali i svak je osjeća svakoga. To je već nešto, kad pričamo o razumijevanju. Ali kao obični smrtnici, takve trenutke, ako ćemo i imat, imaćemo ih rijetko. Mada kad smo s nekim dugo u vezi, pa i kad nam je neko dugo prijatelj možemo se međusobno osjetit. Ja san ima iskustvo kad san radija mantru sa jednin prijateljen mi, kad mi se unutrašnjost potpuno otvorila i baš san ga osjeća, njega, njegovu energiju. To je već nešto što vridi spomena. A i općenito, sa bliskim ljudima moš imat svjesne il nesvjesne momente takve povezanosti. Mada moguće je da se ljudi mogu razvit u malo višim sferama pa da mogu i empatički osjećat druge ko ja tog prijatelja kad smo mantrali. To je već nešto novo, potpuno drukčije od ovog svakodnevnog razumijevanja. Inače, razumijevanje traži otvorenost i pokušaj da osjetimo nešto novo, mada većinom nečije riječi u našem uhu zvuče drukčije nego što su izgovorene. To nam je usud, kao ljudskih bića, ali ko što reko, možda je moguć razvoj ka većem stadiju bitisanja pa da možemo i osjetit druge ljude.
Post je objavljen 01.11.2019. u 15:44 sati.