Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/jekatisine

Marketing

Vjerujem

Vjerujem u zakone fizike i kemije.

Uostalom, to poučavam svoje učenike. Učim ih da su prava čuda zapisana kroz mistične jednadžbe, jednake posvuda u Svemiru.
Učim ih i da je Svemir jedna velika nepoznanica.
Učim ih o velikim ljudima kroz povijest koji su nam omogućili da vidimo zvijezde u njihovom pravom obličju.
Učim ih da jednog dana budu veliki ljudi koji će spoznati zvijezde.
Učim ih o otkrivenom i o nepoznanicama koje će njihova generacija morati riješiti.

U mojem trenutnom gledanju svijeta nema mjesta za metafiziku. Za nadnaravno.
Ima mjesta za neobjašnjivo, ali samo ako je to neobjašnjivo trenutno otvoreno pitanje na koje ćemo jednom dobiti odgovor.
Kao vrsta postojimo relativno kratko, a već vidimo svjetove nevidljive okom. Na koje nikad nismo stupili, a znamo kakvi smo.
Iako nam je sam postanak Svemira misterij, znamo što se događalo unutar milisekunde od njegovog nastanka.

I možemo rekonstruirati put od onda, nastanka materije i energije do danas.
Možemo rekonstrirati put od one prve stanice pa do složenosti živog svijeta.
Možemo čitati zapise u stijenama. U okaminama. Unutar svake naše stanice, mi možemo pročitati kod.

Vjerujem u materiju i energiju kao lice i naličje iste stvari.
Povezane famoznom Einsteinovom jednadžbom.
Vjerujem u svjetlost, ali kao tiranje elektromagnetskog polja, vječni ples električne struje i magnetizma.
Čini se to kao magija generacijama prije nas.

Onim prvima koji su ugledali svjetla na nebu i izjednačavali ih s bogovima.
Sad znamo da su to kugle čiji sjaj pokreću nuklearne reakcije u njihovim srcima.

Eto, za mene nema mjesta za neobjašnjivo.
Postoji za otvorena pitanja.
Postoji veliko mjesto za pitanje "Zašto?".

Nekad mi se čini da je ovaj Svemir svjestan.
Da smo svi samo manifestacija, utjelovljena svijest.
Ali prema točno određenim pravilima.
U nama upisanim prirodnim zakonima.

Unatoč tome, povremeno se molim. Molim se sili Svemira.
Znam da sam za nju beznačajna.
Jedna od silnih milijarda lica.
Ali volim vjerovati da me sluša.
Nazivam to Nebo, u nedostatku boljeg imena.

Šire je i veće od našeg ljudskog poimanja.
Sadrži sve što je ikad bilo i što će biti.
Sadrži univerzalnu svijest.

Moglo bi se reći da sam na neki način vjernik.
Ali ne vjernik koji se klanja bogovima ljudi.
Vjernik koji vjeruje u zakone prirode.
Vjernik koji umjesto pognutog pogleda u kajanju ima pogled uprt visoko u zvijezde.


Post je objavljen 01.11.2019. u 09:57 sati.