Stupnjem spoznaje/znanja, postajemo odgovorni za
postupanje prema znanju/spoznatim činjenicama, jer:
tko više sa/zna više se od njega i očekuje. I zato evo
ne djelujem neko vrijeme jer sam u tom propitivanju
trenutno, što i kako dalje, a dalje se ne može ako nisam
ili nismo usklađeni sa onim sto smo stekli, spoznali.
Zato smatram korisnim malo zastati, odmoriti od svega,
uvidjeti što nije dobro da bi odlučili/o na koji način dalje.
Dakle, zaključujem da mi/nam je za svaki dobar korak
naprijed potrebna Miost. Dakle, ona milost Božja za koju
molimo i dobijemo kao dar (steknemo) treba po milosti i
živjeti, inače budu zastoji i smetnje , sve češći. Ali Bog nije
kao automat za kavu, ubaciš par kuna i dobiješ napitak,
to ne ide tako, milost ne isključuje trud, poteškoće naša
odricanja, nastojanje u dobru, jer po milosti dobivamo
snagu, da bi lakše nosili svoje životne zadaće na svom
putu, izdržali, te ostati u radosti života, u Božjoj blizini...
Trud je zakon Milosti - ostati u Božjoj blizini kada smo
u milosti a da bi ostali trajno u milosti i imali snagu milosti
slično kao kad riječi Evanđelja pohranjujemo u svom srcu.
S milošću i osobnim naporom sve rane mogu se zaliječiti
/izliječiti, tako da osoba postane i djeluju kako dostoji njenoj
naravi djeteta Božjeg. Darom milosti Bog nas ozdravlja po
našim dobrim navikama - vrlinama, a ako nismo ustrajni
prema svojim obećanjima u molitvi, izloženi smo suhoći
odnosno gubitku milosnog stanja kao „bolesti“ koja se
pogoršava ako ostajemo vjerni svojim manama/porocima.
Ako čuvamo Milost (kao darovano milosno stanje) ona
podiže našu narav na sudjelovanje u božanskoj naravi.
Istovremeno milost podiže ljudske vrline na nadnaravni
red vodeći osobu da se ponaša u skladu s vjerom koja
teži da svojim prosvjetljenim razumom oponaša Krista.
I na koncu ovog posta naglasio bi da stanje milosti
nije u suprotnosti s našom slobodom, dapače, kada
po daru milosti djelujemo u skladu s osjećajem/strasti
za istinu i dobro, milost odgovara našim najdubljim težnjama
one ljudske slobode koja je opredjeljena i suštinski naša.
Odgovornim činjenjem po svojoj slobodnoj volji, naše biće
se usavršava u svojoj slobodi i ostaje u stanju milosti.
A, ostati u milosti, u težnji dobro osmišljenog života - po
volji Božjoj, znači imati zdrav duh u zdravom tijelu, tijelu
koje nije "staja", nego hram za postupno primanje darova
i konačno nastanjenje Duha svetoga...(duha istinske Ljubavi).
Post je objavljen 30.10.2019. u 09:07 sati.