Sada mi je na repertoaru knjižica "Što je Buda podučavao", budističkog monaha Walpola Rahule (1907-1997), koji je bio i znanstvenik i pisac. Koliko vidim, on je u njoj nastojao dati autentični prikaz biti Budinog učenja. Nikada nisam proučavao budizam, poznat mi je uglavnom kao sam pojam, kao naziv jedne istočnjačke religije, od koje su mi tek okvirno poznati nek pojmovi i s obzirom da je nikad nisam proučavao, sigurno je da nemam nikakav dublji uvid u to područje, ili još preciznije, sigurno je da imam neke krive dojmove. Na primjer, vjerojatno i nesvjesno imam neke zaključke o budizmu na temelju Budinih kipova ili njihovih fotografija. Ali izgleda da taj debeljuco nema nikakve veze s Budom - stvarnom osobom, koji je živio prije oko 2500 godina i ostavio jedan duboki duhovni trag i utjecaj. Rahula je kao znalac i profesor budizma i poznavalac drugih religija, napisao ovu knjižicu i zbog ovakvih kao ja, koji bi se htjeli upoznati s tematikom od znalca, a ne kroz iskrivljene inačice, koje po njemu prevladavaju. On se zgraža koliko literature o budizmu obiluje glupostima, pa i one koju su napisali ugledni stručnjaci. Imam dojam da je Rahula iskren i da zna o čemu priča.
Nekoliko odlomaka iz uvodnih stranica me odmah osvojilo.
"Među osnivačima religija, Buda je (ukoliko njegovo učenje uopće možemo nazvati religijom u pravom značenju te riječi) bio jedini učitelj koji nije tvrdio da je bilo što drugo do obično ljudsko biće. Ostali učitelji su bili ili bogovi ili njihove inkarnacije u različitim oblicima ili su, pak, tvrdili da su njima nadahnuti. Buda ne samo da je bio ljudsko biće, već je tvrdio da ga ne nadahnjuje nikakav bog ili vanjska sila. Sva svoja postignuća pripisivao je ljudskim naporu i ljudskim sposobnostima. Čovjek i jedino čovjek može postati Buda. Svaki čovjek u sebi sadrži mogućnost da postane Buda, i to zavisi jedino od njegove želje i truda. Budu možemo nazvati čovjekom par excellence. On je bio toliko savršen u svojoj "ljudskosti", da su ga najširi slojevi sljedbenika kasnije počeli zvati "nadčovjekom."
"Sloboda mišljenja koju je dopuštao Buda nezabilježena je bilo gdje u povijesti religija. Ova sloboda je nužna zato što, prema Budi, čovjekovo oslobođenje zavisi od njegovog osobnog pronicanja u Istinu, a ne od milosti božje ili bilo kakve sile koja nagrađuje svoje sljedbenike. "
"Kako god je formulirali, vjera ili vjerovanje onako kako je shvaćeno u većini religija nema veze s budizmom. Pitanje vjerovanja iskrsne onda kad nema viđenja - viđenja i u doslovnom i u prenesenom značenju. Onog trenutka kad progledate nestaje pitanje vjerovanja. Ako vam kažem da imam dragulj skriven u stisnutoj šaci, javlja se pitanje vjerovanja jer ga vi sami ne vidite. Ali ako otvorim šaku i pokažem vam dragulj, tada ga i sami vidite i ne postavlja se uopće pitanje vjerovanja."
Dakle, već na temelju ovoga vidimo koliko je Budin pristup realniji i inteligentnom čovjeku, zainteresiranom za pronicanje u tajne (svog) postojanja, prihvatljiviji od priča za plašenje i nagrađivanje male djece kakve propovijeda i nameće kršćanstvo. Takve gluposti su u ovom stoljeću i tisućljeću prevaziđene, samo mnogi ljudi to tek trebaju shvatiti i početi ići svojim putem, pri tome koristeći i alate kao što je ovaj Rahulin prikaz Budinog učenja, jer autentična učenja iz davnih vremena mogu imati i imaju vrijednost, ne treba ih tek tako odbaciti, ali samo ona autentična i realna, ostale se može mirne duše odbaciti.
Post je objavljen 30.10.2019. u 07:37 sati.