Marketing
Ptica nebeska
Iz vlažne, hladne magle sporo izranja sunce.
U takvim jutrima, ruže sviraju orgulje.
Orguljasta jutra. Mokra ko valunzi.
A iz magle misliš izroniti će neki drugi svjetovi.
Neka drukčija ti. Bolja. Izmijenjena.
Kad ono..
Vrijeme za Mirogoj.
Da izbjegnem onaj kijamet predviđen u utorak.
Navikla sam ići sama ili sa svekrvom.
Sad je slomila kuk, u bolnici je, nepokretna.
Zaborav joj pomaže da je još na životu.
Zove me ona na mobitel i govori da ide doma.
A još je nisu ni operirali.
Dezorijentiranu je smirujem i razuvjeravam.
Srećom pa mi vjeruje.
Boli to.
Pripremam se za dan kada me možda neće prepoznati.
Poslije groblja idem k njoj u bolnicu, da joj suhim pranjem napravim frizuru.
I na čašicu razgovora.
On želi sa mnom na Mirogoj.
Lijepo mi je to. I neobično skroz.
Kupila sam aranžman. Velik i lijep.
Bijeli ko snijeg ljiljani.
Krupne ruže boje ciklame.
Nosi ga kroz grad. Da meni ne bude teško.
Nosi i kantu s vodom. Da mi ne bude teško.
Nakon brisanja, glancanja, namještanja aranžmana, buketa, svijeća, razgovora s Bogom, razgovora s njim kojeg nema,
imam običaj sjesti na mramor,
upaliti cigaretu
i ispražnjenih misli buljiti u ništa.
Tako to ja radim već pet godina.
On brblja. Ne da mi misliti.
Stavlja mi ruku na rame.
Ljubi me. Želi me.
Požuruje. Odvlači u stilu, nije ti tu mjesto.
Smješkam se.
Lijepo je to. I neobično skroz.
Pa mi godi, pa me nervira.
Ne znam ni sama što mi je.
A dolje u Tkalči, smješka se on djeci i komplimentira lijepim ženama.
Male cure već klasično zastaju.
U slastičarni izmijenjuje par riječi s nekom Francuskinjom i njenim djetetom.
Ugrize me ljubomora posred obraza.
Pokažem to.
On se smije.
Njemu je to smiješno.
Jednako kao što mu nije nimalo smiješna
njegova vlastita bezrazložna ljubomora.
Mogla sam se fino napraviti da ne vidim.
Tako rade mudre, no ja to nisam.
Iz magle opet ista, stara ja.
Moram shvatit da on jednostavno
voli sve ljude. Nasmiješiti mu je misija.
Voli i gotovo.
Pa onda tako i mene.
I moram shvatiti da ljudi odlaze.
I to moram shvatiti.
I da ništa nije dovijeka.
( Kužiš, Sarah?
Ajde ne umišljaj, pliz.
Uživaj i ne očekuj isuviše
od te ptice nebeske.
Napiši mu priču. Ma pokloni i pjesmu.
Nek bude neki sjajan lik u tvom romanu.
Daj mu da te gane, zapali lučice u očima,
pa za to je stvoren!
Popni mu se na dlan, pa neka te nosi gradom
i pokazuje svima...
Neka te nasmiješi.
Al budi mudra, znaš ti dobro kako je sa pticama..ide zima...)
Post je objavljen 27.10.2019. u 22:18 sati.