Kad te ljudi, mjesta, "uspomene" na FB-u konstantno, danima podsjećaju na neku osobu, bude to popriličan pritisak u glavi. Kao parni kotao.
Tako sam i ja danima drobio tu zadnju bivšu koja mi je nešto značila, bez obzira što je od prekida prošlo osam mjeseci. Jednostavno - to nije završeno kak spada, bar što se mene tiče. Da jest, ne bi tog kotla u meni ni bilo.
Kulminiralo je jednog dana kad sam kupio cigarete, iako ne pušim već neko vrijeme. Kad sam shvatio što radim i zašto, javio sam joj se.
Idemo to završiti. Ili nastaviti (manje vjerojatno).
Pozvah ju na kavu. Odaziv mi je bio nekako i očekivan - "Jupi! Idemo na kavu". Očekivan jer sam cijelo vrijeme, zbog tri i pol poruke i dva i pol lajka na fejsači imao dojam da ni ona nema svoj završetak. Ili nastavak. Ili što god.
Već nakon samog tog odgovora bilo mi je lakše. Ne zato što ćemo ići na kavu, već jer je vrtuljak u glavi napokon usporio. Naravno, a čega se dobro sjećam, kava s njom se ne ostvaruje lako. Posao, troje djece od kojih je jedno malo... Plan je bio da kavu popijemo kad njezin ex uzme malu na čuvanje preko vikenda. Tog vikenda ex je podbacio (ništa novo ni neočekivano). Ima čovjek novu žemsku pa malo zanemaruje djecu, kao svaki "pravi" muškarac, jel...
Čekajući tu kavu, ponovo sam ju drobio po glavi. Nju, ne kavu. :D Ne onolikim intenzitetom kao koji dan ranije, ali svakako dovoljno intenzivno. Svjestan svih njezinih mrlja s kojima se ne bih rado nosio, a opet - pod utjecajem onog što je u toj priči bilo lijepo (a to je valjda samo to što smo se oboje zaljubili i pokušavali onom drugom biti naj-naj)... Ostavi to traga u čovjeku, takva topla fatamorgana. Ipak, cijelo je vrijeme prevladavao mozak koji kaže da to treba samo završiti. Bojao sam se zapravo da ću biti previše kritički nastrojen kad do te kave dođe, da ću ubiti i onu minimalnu šansu da od toga ipak nešto bude.
Bla, bla, bla.
Na njezin profil na fejsači sam užasno rijetko svraćao, kroz sve vrijeme nakon prekida. Jednog od tih dana čekanja, otišao sam. I ono što sam vidio, kao da me je protreslo. Fotka unakažena tko zna kakvim aplikacijama, na kojoj ona izgleda neljudski. Nalikuje mi na E.T.-a.
Još dok smo bili skupa, primijetio sam da koristi neka sranja za "srediti" fotke. Koji put sam i nabacio temu, nikad nije priznala. Činilo mi se da si sužava lice, koje inače spada u široka. Da, ona ima tak neko široko lice, malo podbratka jer je mrvu punija, ali i jednostavno - jer je takav tip žene. Lijepa žena, izrazito lijepa kad se smije. S, eto - širokim licem.
Ovdje je pretjerala, izgubila je mjeru. Napravila je nešto deformirano, neljudsko.
Prvo sam si zabranio prokomentirati joj fotku, no nakon dan-dva... Ma, k'o ga j***. Idemo vidjet što je to i zašto.
"A tko je ženska na slici?"
"Haha, dobra fora. To sam ipak ja, svatovsko nadrkano izdanje."
Ona minimalna opcija da je to napravila da se s nečim sprda, ili da otjera FB uletače upravo je otpala.
"Dušo, to nisi ti."
"Je, ti znaš".
"O, da."
Ta jedna jedina fotka i taj kratki chat osvijetlili su ju u mojim očima, poput reflektora. To nešto bolesno, sjebano, deformirano u njoj stajalo je predamnom razgolićeno u svoj svojoj laži.
U toj glavi nešto gadno ne štima.
Svaka želja za ispijanjem kave s njom u trenu je nestala. "K'o rukom odnešeno", što bi se reklo.
Ako mi ikad opet na um padne tako glupa ideja, pogledat ću dvije fotke koje sam si danas spremio. Na jednoj je ona, onakva kako zapravo izgleda, širokog lica i osmijeha. Lijepa ona. Na drugoj je idiot, kakvim se trudi biti.
*********
Osim toga se ništa pametnog ne događa, fala na pitanju. Živim, radim, šarafam i vozim te svoje motore...
Na tom nekom planu koji je vama zanimljiviji nema ništa nova. Gledam uokolo, ne vidim nikog pametnog. Ponekad skužim neku zanimljivu facu na FB, kliknem na profil, nađem tu hrpu nebuloza i zatvorim ga. Rijetko se kome javljam.
Danas sam se javio. Vidio sam sliku zgodne žene, kliknuo na profil, nisam tamo našao ništa odbojno. Zgodna, lijepo građena žena, koja i nije tolika ljepotica u licu, ali ni suprotno, zapravo - da ima nešto meni privlačnih kvaliteta, mogla bi mi biti najljepša na svijetu. A osobito mi je bilo privlačno što su joj fotke neobrađene. Baš čudno, ha?
Poslah joj poruku, koju neće vidjeti. Jer nemamo zajedničkih prijatelja. Jer nije idiot koji napucava fotke.
To jednostavno ide tako, bar u mom životu. .
Post je objavljen 26.10.2019. u 22:31 sati.