Pozdrav, tko god da naiđe.
ide mali update,
nisam pisala cijeli tjedan, valjda,
čini mi se jako dugo.
Radovi napreduju.
Nešto od električarskih radova se napravilo.
Nešto se nije dovršilo.
Sve će se to jednom dovršiti i zaokružiti u gotovu cjelinu.
Majstor ovaj, majstor onaj.
Isto vrijedi i za vodu.
Vodovodno završavanje slijedi
nakon što se elektra zgotovi,
čisto da postoji neki red,
iako se može pokazati i da će stvari teći drugačije.
ne znam, nisam ja gospodar stvari koje teku. :D
Onda fasada.
Radi se. Radi se, radi se.
Pun je vrt stiropornih piljevina.
Ekološki pomor.
Nemam pojma kako to planiraju očistiti.
No.
Vidjet ćemo.
Jučer je posao dugo trajao.
Preuzele smo kolegica i ja jedan organizacioni dio posla na sebe,
pa je to živi smijeh, koliko se stvari stalno preorganiziravaju,
iz sata u sat, ne valja se nizašta vezati.
Sve može i ne mora.
Pokušavam ustoličiti praksu meditacije.
Za sada sam dobila ove poduke:
1.moram naučiti i samu sebe staviti u svoj raspored
2.kad nekoga sazoveš, nije pristojno kasniti
3.svaka akcija nije za svakoga,
pa se akcija mora personalizirati,
kako će se personalizirati, jasno, ne može doći kao ideja izvana.
Ne može se upotrijebiti tuđa ideja.
Sanjala sam da Vedran i ja živimo na Sjevernom Polu.
Smrznut krajolik,
statičan, ali živ do punine i prekrasan.
Rijetki su tamo stanovali,
svaka eventualno pojavljujuća persona se sa skepsom gledala,
ili je smatrana u stvari nepostojećom....
Koliko god nastojala nešto fotografirati,
nisam uspjevala,
fotoaparat je ludovao, micao se i krivio,
ali fotku nije mogao napraviti.
Živjeli smo u kući
koja je imala prostorije
ispod zemlje.
Ne znam jesmo li se skrivali, ili smo bili ispod zbog hladnoće.
Ako bi bila u nekom drugom društvu,
sa nekim drugim ljudima,
to nije bilo tamo,
nego negdje na putu.
Sanjala sam anđele.
To u stvari nisam sanjala.
Zvala sam ih.
Obasjalo me zdesna , pa onda sve, plavo svjetlo,
lovili smo se,
nikako da se sretnemo zapravo,
Malo su oni bili brži, malo ja.
Imali su srebrna krila (no pun intended, ne volim Srebrna Krila)
blješteća, skoro pa bijela, ali srebrna, prekrasna krila,
kao metalna,
kao štit,
filigranska,
lijepe rubove,
krila.......
M, da.
Sad čekam akciju na tavanu,
šogor čisti dimnjak,
ja tražim dječju odjeću za frendove.
I onda kuham,
i onda tako.
OBOŽAVAM ne ići na posao.
Post je objavljen 26.10.2019. u 11:22 sati.