U zadnje vrijeme imam dojam kao da sam počeo gubiti interes za fotografiju.
Ne samo da se to može vidjeti po tome što sve rijeđe pišem postove na blogu, već primjećujem to i u svakodnevici - nekada nisam mogao izaći iz kuće bez fotoaparata oko vrata, čak i kada sam samo išao do dućana. Danas rijetko kad ponesem fotoaparat, obično ga nosim samo ako ciljano idem negdje nešto snimiti, ili ako idem na kavu sa prijateljima fotografima.
Je li to možda neka stvaralačka kriza? Kriza srednjih godina? Zasićenje fotografijom?
Ili je to možda neka moja podsvijesna reakcija na kroničnu ljudsku glupost koja se uglavnom očituje u općenarodnoj paranoji na pojavu nekoga s fotoaparatom, s obzirom da birokratski i medijski aparati samo plaše ljude u maniri da je najgora stvar koja se može nekome dogoditi da se nekome nađe u kadru...?
Tko zna što je... Ali nisam nimalo sretan.
Štoviše, zabrinut sam.
Post je objavljen 25.10.2019. u 19:43 sati.