Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/babl

Marketing

logičke bravure


JABUKE U ANTUNTUNIJI

U zemljici Antuntuniji marljivi su Antuntuni stoljećima obrađivali tlo lopatama i motičicama, sve dok nisu uvedeni traktori s raznoraznom opremom i druga poljoprivredna mehanizacija, pa je urod povrća i voća umnogostručen. Snaženjem, a naročito nekih proizvođača pojavile su se tenzije između zastupnika farmerske proizvodnje i zagovornika GMO-bilja, između pobornika zdrave hrane, organske hrane i tradicionalista, te malobrojnih velikih industrijskih poljoprivrednika i mnogobrojnih vlasnika malih vrtova i tegli na balkonima. U početku sukoba jedni su se prepoznavali po tvrdnji „I trešnje su višnje!“ dok su se drugi okupljali oko lubenica, iako se i jedni i drugi nisu slagali s onim koji su tvrdili da je voće i povrće jedno te isto. Pod utjecajem poslovice „An apple a day keeps doctor away“ napokon se uvriježilo da je politički korektno i jedino ispravno nazivati sve voće jabukama. To je tablicu naziva povrća i voća učinilo daleko razumljivijom i prihvatljivijom.

Promjene nisu zahvatile samo vegetarijance i zemljoradnike, nego i mesoždere i stočare, kuhare i vatrogasce, te i sve druge Antuntunce od beba koje su se još hranile majčinim mlijekom do najstarijih u hospicijima.

Prvi je problem nastao sa izradom voćne salate jer recepti poput „sitno isjeckaj tri jabuke, na kriške nasijeci šest jabuka, usitni dvije jabuke, dodaj šaku jabuka i pet sasušenih jabuka“ ni dva puta nije mogao uroditi istim učinkom. U drugom slučajevima je voćna salata umjesto obilja okusa imala samo jedan otužni, ali vrlo zdravi okus.

Marketinške agencije su naišle na poteškoće da oglase tržištu da su se u prodaji pojavile nove jabuke i kako uvjeriti kupce da su jabuke njihovih klijenata jedinstvene među drugim jabukama. Proizvođači jabuka su na onim pedalj visokim jabukama koje zriju u proljeće nisko pri tlu primijenili gnojivo za jabuke i sve su presahnule, pa više u proljeće nije bilo malih crvenih jabuka. Politika je slavila kao veliki uspjeh iznenadno obilje jabuka, no na tržištu su nastali problemi jer je uslijed obilja nastupila inflacija cijena, pa su mnogi proizvođači bankrotirali. U zoološkim vrtovima su neke životinje koje su se oduvijek hranile isključivo jabukama odbijale jesti kad su ih nastavili hraniti upravo jabukama i sve su pokrepale. Iz nepoznatih razloga nestalo je vina, pa su Antuntuni uglavnom prešli na rakiju.

Inspekcije su imale pune ruke posla kontrolirajući one dućane, voćarnice i slastičarne koje su uspješno poslovale jer je postojala opravdana sumnja da i dalje koriste stara, odbačena i štetna imena voća, iako je naziv „agrumi“ unosio zabunu, pa su inspekcije prešutno tolerirale da se i on koristi. Policija i sigurnosne službe provodile su odlučne istrage protiv ilegalnog pokreta otpora koji je sve voće nazivao „povrće“, a sve povrće „voće“. Supruge su se našle pred svakodnevnim problemima kad su slale supruge na tržnice ili mušku djecu u samoposluživanja da kupe jabuke jer su se uvijek vraćali s nečim drugim što je potvrđivalo koliko su muškarci bedasti. Uz to su učestalo van kuće završavali pod kotačima raznih vozila jer je postajalo sve opasnije izaći na ulicu nakon što su učitelji u autoškolama po analogiji s voćem sve pedale, ručke, prekidače i dugmad u unutrašnjosti kabina vozila počeli nazivati „gas“.

Antuntuška država njeguje dobre odnose i razgranatu tržišnu razmjenu sa sjevernom susjednom državom u kojoj sve povrće nazivaju „mrkva“, ali i loše s južnom susjednom zemljom, te su česti granični incidenti zbog toga što mrski susjedi sve začine nazivaju „so“. Antuntuni nikada neće prihvatiti „so“ ni kao riječ, a kamoli za naziv dokle god je jedino ispravno „sol“.







Post je objavljen 24.10.2019. u 18:44 sati.