Javnost je opet na nogama!
Opet je u javnost procurila sudska odluka koja je zgrozila obićan ali i malo stručniji puk!
No, u hrvata je to već postala praksa, a ne iznimka.
Malo prije sam pročitao članak u jednim dnevnim novinama o našem sudstvu. Pa su između ostalog pobrojane presude koje graniće s zdravom pameću, a ipak su donesene, a neke čak postale i pravno valjane.
Prije par desetaka godina imao sam problema s jednim osiguravajućim društvom. Tada još nismo bili u EU, no već smo živjeli u svojoj, vlastitoj državi!
Zbog suprotnog načina razmišljanja, jedino rješenje bilo je potražiti pravdu pred sudom! No, već tada se znalo da rješenje toga, bez obzira na to kakvo će biti, teško da ću dočekati živ, osim ako nisam Highlander!
I zato je svaki odgovor na prigovor osiguravajućim društvima bio - tužite nas!
I zbog sporosti sudova, malo tko se na to odlučio, pa su mnoga poduzeća, privatna i državna mogla činiti što su htjela. I zato nam je bilo tako kako nam je bilo!
A onda smo ušli u EU. Sudstvo je doživjelo velike, pozitivne promjene, barem na papiru. U to smo uvjerili europsku komisiju koja je nadgledala naše napredovanje, no za nas, stanovnike Lijepe naše ništa se u stvarnosti nije promijenilo. Sudovi su i dalje bili spori, obićni predmeti su se rješavali godinama, pa i desecima godina, a odluke koje su donošene, često su bile skandalozne!
Prije 19 godina ( devetnaest godina ), pokrenut je sudski spor jednog brata protiv njegovih sestara glede oporuke kojom je kuća i pripadajuće zemljište podijeljeno među njima. Oporuka je potvrđena u državnim institucijama i kao takva bila je pravno i zakonski nepobitna. No, znajući kako je naše sudstvo "efikasno", najmlađi među njima odlučio je ipak pokušati nemoguće i osporiti oporuku! I svi su znali od samog početka kako će taj spor izgubiti. I on sam je to znao, no već punih 19 godina, raznim pravnim smicalicama, osporava svojim sestrama pravo korištenja njihove zajedničke imovine. Zašto je tome tako? Zato jer nam je pravosuđe takvo kakvo je! Da je drugačije, taj proces možda nikada ne bi bio niti pokrenut, a ako i bi, završio bi u roku mjesec - dva!
19 godina se čeka pravorijek. I eto, ovih dana će vjerojatno biti donesena prvostupanjska presuda. I onda će se onaj tko izgubi žaliti. Pa će proći još kojih dvije godine da drugostupanjski sud potvrdi presudu. Pa ako je potvrdi, onaj tko izgubi ima se pravo žaliti vrhovnom sudu....! I tako bi ovaj spor, koji bi u normalnim pravnim državama završio u roku mjesec - dva, mogao završiti za 21, 22 ili možda već za 25 godina od kada je pokrenut!
Pitanje je samo tko će od stranaka u sporu do tada više biti živ? No, to za naše sudstvo nije pitanje od neke važnosti da bi se upitali - tko je za to kriv?
Čitam kako naše sudstvo do danas nije pravomoćno osudilo niti jednog "velikog" okrivljenika, niti jednu osobu koja je punila novinske stupce i koja je uhićena zbog velikih nedjela koja je počinila. Pa kako je to moguće u državi koja je dio EU? Moguće je jer u takvim državama sudstvo je nezavisno i nitko nema pravo uplitati se u njihovo poslovanje, osim njih samih! A očito je kako tamo ne rade samo oni koji bi tamo zaista trebali raditi, već mnogo njih koji su tamo ili zalutali ili došli po nekim partijskim linijama, kao podobni! I što se onda čudimo?
Prije neki dan upoznat sam s još jednim slučajem. Slučaj je jednostavan da jednostavniji ne može biti. Faktički je pokrenut formalni spor kojim samo treba potvrditi jedan ugovor, koji je pravno valjan ali nije ovjeren kod javnog bilježnika! Taj formalni spor je formalno tužena stranka, bez ikakvog dokaza, pretvorila u imovinski spor. Naravno, sudu to odgovara jer su dobili još jedan predmet, koji je lako riješiv, a ipak je predmet. Odvjetnici trljaju ruke jer po svakom uratku naplate svoju tarifu. Država trlja ruke jer od svake naplate zastupanja pobere 25% poreza i svi sretni i zadovoljni, osim možda onih, koji su silom - prilika, u najboljoj namjeri da srede zemljišne papire, pokrenuli formalnu tužbu. Ali, tko im je kriv kad se prije nisu raspitali o posljedicama! No, ono što je najtragičnije u cijelom sistemu je činjenica da se na ročištima pričalo o svemu i svačemu, samo ne o onom zbog čega je sve pokrenuto, da je sudac sve to dopuštao i da je na kraju veliko pitanje kakva će biti presuda? Ustvari, kako tuženi ničim nisu dokazali da je dokument falsificiran, presuda može biti samo jedna. Da, ali mi smo u Hrvatskoj, u državi gdje se donose sudske odluke koje nemaju veze s zdravim razumom, niti su potkrijepljene dokazima. Pa ako se u cijelu zbrku uplete i nešto "sa strane", što nitko neće moći dokazati, presuda bi mogla biti vrlo zanimljiva, a formalni spor biti rješen tek možda odlukom Vrhovnog suda ( što u okrilju ovog suda ne bi bilo nikakvo iznenađenje )!
Lipnaj 2020 - nepravomoćna presuda ogo spora je donesena. Kakva? Pročitajte u blogu Nedodirljivo sudstvo 2. dio
Post je objavljen 23.10.2019. u 09:31 sati.