Ovih dana svjedoci smo štrajka nastavnika osnovnih i srednjih škola, kojima se pridružuju i profesori s fakulteta. Sindikati su odlučni dobiti ono što im po njihovom mišljenju pripada, a Vlada nudi ono što im mogu dati. Naravno, i jedni i drugi su odlučni ne popustiti. Na kraju, zna se tko će najviše izgubiti. Učenici! Ali, koga briga za učenike? Zar škole postoje zbog učenika ili su učenici izmišljeni da bi se mogle otvarati škole?
Zna se kako se školska godina određuje prema broju radnih dana i gradivu koje učenici moraju savladati. U takvom planu nema štrajkova. I sad se postavlja pitanje, kako će i kada učenici i nastavnici nadoknaditi sve ove dane kada su u štrajku?
Subotama, skraćivanjem zimskih, proljetnih i ljetnih praznika ili....?
I naravno, učenici će zbog toga imati problema.
No, oduvijek je obićan narod stradao da bi oni drugi dobili nešto više.
Kad liječnici štrajkaju , štetu ne snose političari nego pacijenti. Kad profesori štrajkaju, štetu snose učenici i studenti. Kad štrajkaju vlakovođe, stradavaju putnici itd. I to je za naše sindikate u redu! Naravno. Pravo na štrajk je zakonska odredba i svatko ima na to pravo. A pravo na obrazovanje je isto u zakonu, pravo na putovanje bez kašnjenja je isto zakonsko pravo, no ti su zakoni očito manje vrijedni, pa ih se ne mora poštovati!
Ruku na srce, novaca očito ima dovoljno i siguran sam da se ne bi narušila financijska stabilnost države da se udovolji sindikatima. Sjetimo se samo koliko je novaca bačeno na dugove za brodogradilišta? Novac doslovno bačen u koš za smeće, a to je bilo dovoljno novca za povećanje plaća ne samo prosvjetnim djelatnicima!
Sve to znamo i svi smo svjesni toga.
No,na pisanje ovog posta potaknula me jedna profesorica, koja je gospodinu Plenkoviću, na jasan primjer ukazala kako uvećanje plaće svima jednako nije ispravljanje nepravde koja je godinama činjena prosvjetarima. Istina, svima će plaće porasti za 6 % ali će i dalje, zbog nepravednih koeficijenata, nepravda ostati! Odličan primjer. I svima sve jasno od prve.
No, da li je to zaista tako?
Gosp. Plenković je na konferenciji za novinare izjavio kako je problem koeficijenata u njihovoj kompleksnosti. Oni su jako komplicirani i da bi bili pravedni za sve na njima se mora obavezno ozbiljno raditi.
I to je također svima jasno. Veliko je pitanje da li je u redu svim profesorima i nastavnicima, u istom rangu dati isti koeficijent na plaću, ako se jako dobro zna da osobe istog ranga nisu i osobe iste kvalitete i stručnosti. Dakle, osobe istog ranga trebale bi imati koeficijente koji bi stimulirali one stručne i radišne, a destimulirali one druge koji to nisu, a stekli su isto zvanje!
I tada bi to bilo u redu.
No, tko će biti taj koji će odrediti da li je netko bio dobar ili loš?
Taj netko bi morao biti iz te struke, nepristran i nepotkupljiv.
Ima li takvih?
Sigurno ima, no ako te osobe nisu članovi stranaka koje su na vlasti, tada ne mogu obavljati taj složeni i odgovorni posao. Pa će taj posao dobiti neki stranački uhljeb i time će dobra namjera biti uništena!
I to je po mojem mišljenju najveći problem!
Na žalost, koliko god su prosvjetni djelatnici u pravu glede nepravde u plaćama isto tako stoji i činjenica da su mnogi djelatnici te struke nesavjesni u obavljanju svoga posla i da zbog njihovog pogrešnog pristupa načinu obrazovanja, mnoge generacije učenika i studenata su nepovratno izgubljene.
A o tom problemu sindikati šute. Ali se bore i za te i takve, da dobiju više plaće. I onda , ako to ostvare - to će biti OK, jer će nastavnici i profesori biti zadovoljni!
A učenici - ma tko njih uopće išta pita?
Post je objavljen 23.10.2019. u 08:11 sati.